|
mirkam -> RE: Stambeni kredit (7.11.2014 8:03:19)
|
Sve nesto piskaram po ostalim temama, pa se konacno nakanih da napisem sve u pravoj temi.
Ja sam inace sa primorja a udala sam se u Pg.Tata mi na zalost preminuo prije 16 godina, a ja sam jedinica i imam samo mamu.E sad, kako sam ja ovamo vec 6 godina, mama je prije izvjesnog vremena rijesila da proda stan koji imamo tamo i preseli se u Pg da bi nam naravno bila blize.U pocetku smo planirali da kupimo njoj jednosoban stan, ali kako se mm i ona odlicno slazu i maltene se obozavaju,njih dvoje su rijesili (bez mog znanja) da kupimo dvosoban i da ona zivi sa nama.Kad su mi rekli, iskreno nisam bila za (nekako mi dilo glupo, ne zivimo ni sa njegovima a sad treba s mojom mamom). Mm i mama idu logikom, svakako taj stan ostaje nama, ali zar nije bolje da se sad, dok smo jos mladi uzme kredit i veci stan, nego kasnije da zivimo u jednosobnom a za sve to vrijeme placamo privatno stan a ona pored nas zivi sama.Aj ima logike i ubijedise me.
E sad, trazili smo i trazili i nista nam nije odgovaralo a cijene katastrofa.I konacno nadjosmo prije neki dan!Dio novca imamo (od prodaje maminog stana) a dio cemo uzeti stambeni kredit. Kredit smo odabrali "najpovoljniji" sa 8% kamate, a rata ce nam biti po trecina od mm i moje plate u narednih 15 godina.Moramo udruziti plate jer jedno nema dovoljnu za visinu rate.
Znaci ne da mi je frka, nego mi je frka na kvadrat! Petnaest godina!Po trecina od obje plate!Znam da drugog resenja nema i nemamo cemu drugom da se nadamo i ovo moramo da uradimo.Svakao bi bili podstanari citav zivot, ovako cemo ipak otplacivati svoj stan.Ali opet me je strasno strah.Pa ko meni garantuje da cemo raditi 15 godina kod privatnika u danasnje vrijeme.
Uh,ne znam , sta je tu je, tako mora.Samo sam htjela da podijelim svoje strahove sa vama, cini mi se lakse mi je.
|
|
|
|