|
big mum -> RE: Razgovori mama 10/14 [chat] (9.10.2014 20:37:22)
|
Sanjice baš mi je žao ,treba puno strpljenja i ljubavi ali proći će.
Evo pronađoh jedan prelijep tekst pa reko da ga podijelim sa vama[sm=smiley1.gif]
"Ne sjedim ovdje, čitavih pet metara od svoje djece, zato što sam suviše lijena da ustanem. Sjedim ovdje zato što ih nisam dovela u park da bi naučile kako da manipulišu drugima i natjeraju ih da rade njihov posao. Dovela sam ih ovdje kako bi naučile da stvari rade same.
Dragi roditelji iz parka:
molim vas ne podižite moje ćerke na vrh penjalice, naročito nakon što sam im upravo rekla da im neću pomagati u tome i ohrabrila ih da pokušaju same.
Ne sjedim ovdje, čitavih pet metara od svoje djece, zato što sam suviše lijena da ustanem. Sjedim ovdje zato što ih nisam dovela u park da bi naučile kako da manipulišu drugima i natjeraju ih da rade njihov posao. Dovela sam ih ovdje kako bi naučile da stvari rade same.
Nisu ovdje kako bi bile na posljednjoj prečki, već da nauče da se penju. Ako to ne uspiju same, preživjeće razočarenje. Štaviše, imaće cilj i podsticaj da taj cilj dostignu.
U međuvremenu, neka koriste stepenice. Želim da im dosade sopstvena ograničenja i da pokušaju da ih prevaziđu sopstvenim trudom, bez moje pomoći.
Moj posao nije – a sigurno nije ni vaš – da spriječite moju djecu da se osjete frustriranost, strah ili neprijatnost. Kad bih to radila, oduzela bih im priliku da nauče da ta osjećanja nisu smak svijeta, već da mogu biti prevaziđena ili iskorišćena u njihovu korist.
Ako se zaglave, nije moj posao da ih odmah spašavam. Tako bih im otela priliku da nauče kako da se smire, procijene situaciju i pokušaju da se iskobeljaju same.
Nije moj posao da ih čuvam od padanja. Na taj način bih im onemogućila da nauče da je padanje moguće ali da je vrijedno rizika, i da mogu poslije ponovo da ustanu.
Ne želim da moje ćerke nauče da ne mogu prevazići prepreke bez pomoći. Ne želim da nauče kako se velike stvari mogu postići bez napora. Ne želim da nauče da imaju pravo na nagradu i zasluge bez truda.
Jer – a ovo vaš može iznenaditi – ništa od toga nije istina. A ako im i za trenutak dozvolim da pomisle da jeste, nisam uspjela kao majka.
Želim da moje ćerke upoznaju ushićenje uslijed prevazilaženja straha, i ostvarenja uspjeha kroz napor.
Želim da vjeruju u sopstvene mogućnosti i budu samouvjerene i odlučne u svojim naporima.
Želim da prihvate svoja ograničenja dok ne otkriju da ih mogu prevazići sopstvenom snagom.
Želim da budu sposobne da donose sopstvene odluke, razvijaju sopstvene vještine, preuzimaju sopstvene rizike i izaze na kraj sa sopstvenim osjećanjima.
I želim da se se na penjalicu penju bez ičije pomoći, koliko god dobronamjerna ona bila.
Zato što mogu. Znam to. A ako im dam malo prilike, i one će to uskoro znati.
Tako da ću vam biti zahvalna ako se povučete i pustite me da ovdje radim svoj posao, koji se uglavnom sastoji od odolijevanja istim onim nagonima kojima vi udovoljavate, ujedanja za jezik svaki put kad želim da viknem “PAZITE” i svjesne, teške odluke da se povučem umjesto da pritrčim.
Kako budu rasle, prečke će samo postajati sve više, strašnije i teže za popeti. Ne znam za vas, ali ja bih radije da im pomognem da vještine steknu sada, kad greška znači samo čvorugu ili odrano koljeno koje može izliječiti poljubac, kada se i najviše brdo može osvojiti uz bodrenje pjesmicama, i dok im onih pet metara između nas i dalje djeluje kao velika udaljenost."
|
|
|
|