|
Anoniman -> RE: Bračni problemi (14.8.2013 12:16:30)
|
Mali misu zao mi je što to sve proživljavaš, ali u pravu si kad kažeš da je bebac najbitniji, brini se za njega i on ce ti srce sigurno ispuniti sa puno radosti bez obzira na to kako se ponaša njegov otac.
Ja još nisam doživjela da vidim da se neko promjeni nabolje, mada se iskreno nadam da i to je moguće samo kažem da to nisam još vidjela.
Moj se momak definitivno promijenio na gore od kad smo počeli živjeti skupa, uopšte nije osoba s kojom sam se zabavljala.
Prije je bio stvarno veseo, uvijek raspoložen, pun energije, pun ljubavi, nježan, pun razumjevanja i podrške, slagao se sa mojim prijateljicama i prijateljima (da čak i sa muškom rajom), pun poštovanja prema mojim roditeljima, vrijedan (radio na poslu i po 12 sati dnevno, bez kukanja). Eh kad smo počeli živjeti skupa ubrzo se sve promjenilo, iznenada je ostao bez dugogodišnjeg posla i pao u depresiju. To ga je promjenilo totalno. To se desilo prije 4 godine, i ja sam mislila da smo tu krizu prošli, ali izgleda da nismo i sada živim sa namčorom kojem sve smeta u životu. Smetaju mu ljudi općenito, svi, gdje god odemo skupa nameće dojam da je meni za ljubav tu. I može da šuti danimaaaaa. Stalno je umoran.
Opet ne mogu reći da je loš čovjek, ne vrjeđa me, nikad ne galami, ne vara me, ne opija se, i dalje ima povremene nagle izljeve nježnosti, kuha ( bez da ja to tražim od njega), pomaže mi u spremanju kuće, puna su mu usta priče kako jedva čeka da dobijemo bebu (evo pokušavamo već neko vrijeme).
Stvarno se pitam što meni sve to treba i zašto jednostavno ne prekinem tu vezu, i da li je to čovjek s kojim želim da gradim porodicu, čovjek koji je vječito umoran.
izvinite na dugom postu, ali danas sam tužna baš, jučer nije htjeo sa mnom u šetnju a meni se baš išlo i nisam imala koga drugog da zovem i posvađali smo se.
|
|
|
|