choopa choops -> RE: Razvod braka (6.11.2017 19:00:57)
|
IZVORNA PORUKA: Anoniman Pozdrav drage zene! Molim vas za misljenje. Ne zelim nikakve reci utehe vec da iz svog ugla analizirate situaciju i kako vama to izgleda i kako bi se osecale. Da ovo citiram, da ne bude poslije kako nekoga uvijek napadam(o) kad postavi pitanje, a ne dobije (mozda) odgovor koji očekuje. Dakle, iz mog ugla djeluje mi da svi vrlo mlada i naivna. Godinama trpiš torturu (psihičku, ne znam da li i fizičku), i ne znaš kako da se izvučeš i kad konačno uradiš pravu stvar, ti se nerviraš oko nebitnih stvari. To znači da još nisi sazrela za tu odluku, nego se duriš kao neka šiparica što je njegova majka odnijela priznanicu i što će selo da priča kako je to bila njegova želja, a ne tvoja. Prva stvar, njegova majka te sigurno nije željela kao snaju i jedva je dočekala da se razvedete i naravno da je odmah otišla da mu uradi uslugu, a druga stvar i tvoj muž je isto htio da se razvedete. Ja mislim da si ti očekivala drugačiji završetak, filmski, nešto tipa da će on tebe da moli, ili možda da će da se pročuje da si TI podnijela zahtjev, pa da te ljudi sažaljevaju i kažu e konačno se rješila one budale...i tako dalje. Realno, nisi dorasla ovakvoj situaciji, i umjesto da se raduješ novom životu, ti i dalje živiš u prošlosti i samosažaljevaš se. A kako bi se ja osjećala? Ne mogu da kažem, ali pretpostavljam da bih osjećala olakšanje što sam konačno prodisala, i kao što neko reče, poslala bih njegovoj kevi flašu pića sa porukom da joj se zahvaljujem što je konačno umjesto sina odnijela uplatnicu za razvod kod advokata, jer ko zna kad bi njen nesposobni sin to uradio, a ja nemam više vremena za čekanje. I neka nazdravi u moje ime. Otvorenu poruku. Tako da može da pročita i kurir- poštar [sm=jezicek.gif]
|
|
|
|