jabudic
|
Život u zajednici definitivno ne. Mi otkad smo se vjenčali živimo sami, svekra i svekrvu smo vidjali jednom godišnje kad odemo na slavu, moje jednako rijetko. I divno smo funkcionisali. Nije uvjek bilo lako sa poslom i dvoje male djece, godine sam provela sama sa djecom, jer je muž radio dva posla, i pravio kuću. Bukvalno je dolazio samo po dva sata da odspava, i nastavljao dalje. U februaru nam je svekrva došla prvi put na malo duže, jer nije u dobrim odnosima sa mužem, tj. ostavila ga je. Bila je dvadesetak dana, pa otišla kod drugog sina. Pa je opet došla u aprilu, i ostala puna tri mjeseca. Ona je inače divna žena, koja se ni u šta ne mješa, mislim izmedju mm i mene, odlična je sa djecom, radi i više nego što bih ja željela, jer sam ja, jelte, sve navikla već sama godinama... Medjutim, ta tri mjeseca su mi pomogla da samo učvrestim svoje mišljenje da ne treba živjeti u zajednici, jer iako divna, ima tu puno mana. Gubiš svoj mir, svoju slobodu da radiš u svojoj kući ono što želiš, mnogo kompromisa treba da se napravi, i jednostavno bi me nerviralo kad dodjem s posla, i vidim je tu. Ništa mi žena nije radila, ali mislim da je malo probila sve termine, i nije mi prijalo. Sada smo, hvala Bogu, opet sami u svojoj kući, nadam se da će potrajati, pošto će ona sigurno opet doći, jer joj je status i dalje neriješen, tj. i ne trudi se da uradi nešto po tom pitanju.
|