World
|
moje iskustvo: bila sam 10 dana na patologiji, i sestre i doktori su uglavnom ok.. porodila sam se na iznenadan carski sa spinalnom anestezijom, malo je zvucalo zastrazujuce, ali je sve proslo ok.. samo me nervirala ona gomila nekakvih ljudi u sali koji te zaskoce odjednom i nemaju strpljenja, tipa svako te nesto uhvati za noge, ruke... jedva se iscupah da me ne vezu.. :D neki anesteziolog je ocigledno vjezbao davanje spinalne jer su mu davali upuststva, ne znam kako se zove, ali je sav neki vazan sam sebi i neuljudan skroz... ali bio mi je i neki znezteziolog skoric, on je bas bio skroz fin, pa je sve vrijeme pricao sa mnom, bilo mi puno lakse.... carski radila dr. ecim, izvadili su bebu nakon 10-15 minuta, onda me usivali jos nekih 15-20, sve u svemu, nista nisam osjetila... nije toliko strasno, nije me cakni panika uhvatila.. jedino sto mi je bilo malo hladno dok sam cekala da sve pocne, stavili su me u neku medjuprostoriju, ali prezivjeli smo.. zatim sam provela dan na poluintenzivnoj, sestre su bile ok skroz... malo je problem sto se ne mozes pomjeriti citav dan, ali dodaju ti sve sto ti treba, telefon i sl. ne smije se nista jesti ni piti taj dan... onda su me prebacili na treci, gdje ide vizita samo ujutro, non stop je bio samo jedan dr koji onako u prolazu baci pogled... pedijatra sam vidjela samo zadnji dan, a i on je samo nesto prekolutavao ocima non-stop, ne znam sta mu je, valjda zato sto nisam skocila momentalno kad je usao.. saopstio mi je ono sto mora onako mehanicki i to je sve... sto se tice sestara, one zaduzene za majke su bile sve skros super, htjele su sve i da pomognu i da popricaju, ali one za bebe su poneke bile skroz odvratne, ne znam samo kako mogu raditi taj posao, a izgleda da mrze sebe pa onda i cijeli svijet... dvije su bile sasvim fine i ok, izmedju ostalog jedna sestra ljuba koja me je bas spasila, pokazala mi sve fino polako kako da hranim bebu, da izmuzem mlijeko, sterilisala mi flasice i pumpicu i cijelu noc provela sa mnom (a taman sam noc prije dozivjela nervni slom jer su me u prolazu sestre uglavnom istipale za bradavice, oci su mi ispale, i to onako krvnicki i ispostavilo se kako sam grozna jer nista ne radim kako treba?!), a jos mi je i fino mazila bebu, prosto milina kad vidis da zena voli posao koji radi, a sve moze bez nervoze i prigovora...
_____________________________
Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.
|