|
little_one -> RE: Policistični jajnici (26.8.2011 22:03:20)
|
Ja sam prvu menstruaciju dobila sa 13 godina i otpočetka mi je bila neredovita, znala je kasniti i po 2 mjeseca, no, kako je to bilo razdoblje puberteta, nismo se previše brinuli jer su nam ginekolozi stalno govorili da je to u početku normalno i da će se menstruacija s godinama ustaliti.
No, meni je menstruacija s godinama postajala sve neredovitija i onda sa 20 godina nisam ju dobila punih 6 mjeseci. Do tada sam bila uvijek izrazito mršava (na 174 cm imala sam oko 56 kg - eeehh gdje su ti dani), a onda sam naglo, u par mjeseci, dobila 10 kg, menstruaciju nisam imala, počele su mi rasti crne dlačice na bradi i tako sam završila kod endokrinologa koji mi je ustanovio sindrom policističnih jajnika. To je bilo negdje 1991. godine.
Stavio me na kontracepcijske pilule Diane 35 i tada mi se činilo da su svi moji problemi riješeni: menstruacija se vratila, imala sam ju točno kao švicarski sat, svakih 28 dana (naravno, sve su to bili lažni ciklusi - bez ovulacija), kile sam izgubila, ten mi se popravio, a i one odurne dlake su prestale rasti! Ja bila happy! Ionako tada trudnoću nisam imala ni u primozgu!
Kada sam se udala, sa 27 godina, nismo ni pokušavali da ostanem trudna bez pomoći doktora, pa smo tako početkom 1998. (tada sam imala 28 godina) odmah krenuli privatno u IVF polikliniku. Da sada ne duljim, probali smo skoro pa čitavu njihovu "paletu proizvoda" za ostajanje trudnom: na Klomifen uopće nisam reagirala ovulacijom, pa smo od toga odmah odustali i prešli smo na stimulaciju ovulacija s Metrodinom (FSH injekcije) + ciljani odnos (7, 8 ciklusa). Tu bi bilo uvijek razvoja folikula, ali nikada nisam ostala trudna, pa smo onda toj stimulaciji dodali još i inseminaciju (mužev spermiogram je uvijek bio uredan), ali ni to nije urodilo plodom. Na kraju smo krenuli na IVF (samo jednom smo na to išli), no, dobila sam hiperstimulaciju jajnika. Skoro su mi se rasprsnuli, morala sam strogo mirovati 2 tjedna, izvadili su nekoliko jajašaca, ali ih zbog hiperstimulacije nisu vraćali nego su ih oplodili i zamrznuli. Zamrznuta 2 zametka su mi vratili jedno 2 mjeseca kasnije kada se ova katastrofa s hiperstimulacijom smirila, no, od trudnoće ni t!
Sve je to trajalo od 1998. do 2001. god., potrošili smo brdo love, što na lijekove za stimulaciju ovulacije, što na same postupke, a rezultat je bio nikakav! Cijelo to vrijeme ja sam intenzivno kopala po internetu i naišla, tada još u začecima, na istraživanja o utjecaju hiperinzulinemije na razvoj PCOS-a čime se intenzivno bavio upravo dr. Glueck. Ovdje kod nas, nitko od ginekologa o tome nije ništa znao, a to sam skužila kada sam sa svojim bivšim doktorom pokušavala o tome razgovarati. On je bio vrlo neugodan, taština mu je veća od njega samoga, očito mu se nije svidjelo da mu pacijentica o svom problemu zna više od njega, pa me se lijepo na finjaka "riješio" i prebacio me kod prof. Šimunića. I upravo kod prof. Šimunića smo obavili onaj neuspješni IVF sa zamrznutim zamecima. Nama su strpljenje i nada već bili pri kraju, meni je išlo užasno na živce da svi doktori furaju iste stereotipe za sve žene, inzistiraju na tim skupim lijekovima za stimulaciju ovulacije, dakle, pokušavaju riješiti posljedice PCOS-a, a ne njen uzrok.
Meni je bilo jasno da ja ne mogu ostati trudna s takvim hormonalnim disbalansom. Naime, u mom organizmu oplođeno jajašce (ako je uopće do oplodnje i moglo doći) nije jednostavno moglo preživjeti u takvom hormonalnom disbalansu, testosteron mi je bio povišen i očito je on u suradnji s ostalim loše posloženim hormonima kočio uspješnu oplodnju! Dakle, meni je bilo jasno da ja prvo moram pronaći UZROK koji je moje hormone poremetio i tek tada ću moći ostati trudna. Doktori su mi govorili da se uzrok PCOS-a ne zna, da se mogu liječiti samo njegove posljedice i bla, bla, bla!
I tako sam ja naišla na već spomenuti site od dr. Gluecka koji se ukratko svodi na sljedeće: UZROK PCOS-a je hiperinzulinemija, dakle povišen inzulin, koji lančano u organizmu pokreće čitav niz poremećaja, a samo jedan od njih je disbalans spolnih hormona, abnormalno visoki testosteron, FSH:LH odnos podiže na 3 ... a sve to dovodi upravo do policističnih jajnika. Njegovo rješenje problema bilo je po meni tada revolucionarno upravo zbog svoje jednostavnosti: dr. Glueck je imao izvanredne rezultate u postizanju trudnoće kod žena s PCOS-om koje su uzimale lijek Metformin (Gluformin), lijek koji se inače daje za dijabetes tip II. Metformin regulira inzulin i lančano se svi hormoni vraćaju u normalu, čime se stvaraju preduvjeti za uspješnu oplodnju. Uglavnom, da ne duljim, početkom 5. mjeseca 2001. predložila sam prof. Šimuniću da probamo s Metforminom i pustimo sve one skupe i za mene posve beskorisne stimulacije ovulacija.
Složio se i usput me vrlo pažljivo saslušao. Isprintala sam mu sav materijal koji sam pronašla na internetu o tome i dala mu da ga pročita. Počela sam uzimati Metformin (jedna tableta od 500 mg dnevno). Moram još naglasiti da sam u bolnici Vuk Vrhovac napravila i test na hiperinzulinemiju i nalazi su mi bili u granicama normale. Dr. Glueck je u svom istraživanju navodio da ti jednostavni testovi nisu dovoljno precizni i da nalazi mogu biti granično u normali (takav je bio moj). No, prof. Šimunić je bio uvjeren da zato meni Metformin ne može pomoći, jer nemam jasno dokazanu hiperinzulinemiju. No, ipak me poslušao da probamo i kao što sam već napisala, početkom 5. mjeseca 2001. počela sam uzimati Metformin. Prof. Šimunić mi je rekao da mu svakako javim jesam li sam dobila spontanu menstruaciju. I stvarno, nakon točno 28 dana uzimanja Metformina dobila sam prvu spontanu menstruaciju nakon valjda 10 godina!
Nisam mogla vjerovati, još sam si nekako mislila da je to možda slučajnost, no, nakon opet 28 dana stigla je druga spontana menstruacija!! Javila sam to i prof. Šimuniću i on je bio jako iznenađen i rekao mi da sada onda mjerim bazalnu temperaturu da vidimo radi li se tu o ovulatornim ciklusima. Treća menstruacija trebala mi je biti, točno se sjećam, 6.8.2001., ali nije došla. Već sam se rastužila i mislila da Metformin ne djeluje, no, uskoro su me jako počele boljeti grudi, i sva sam se nekako čudno osjećala.
21.8.2001. saznala sam da sam trudna!! I to sasvim spontano! Prof. Šimunić nije mogao vjerovati, čestitao mi je i rekao da sam zapravo sama svojom upornošću riješila svoj problem. Mislim da je još važno napomenuti da sam cijelo vrijeme trudnoće uzimala Metformin (zbog straha od spontanog pobačaja koji bi mogao nastupiti prestankom uzimanja Metformina), to prof. Šimuniću nisam rekla, naši doktori su u to vrijeme bili protiv nastavka uzimanja Metformina nakon ustanovljavanja trudnoće, no, ja sam bila tada u stalnom kontaktu mailom s dr. Glueckom koji mi je savjetovao da i u trudnoći bez straha mogu nastaviti uzimati Metformin. Poslao mi je mailom svoja istraživanja koja to potkrepljuju i tako se nakon 9 mjeseci super uredne trudnoće rodio moj Fran: 3.850 g i 54 cm, posve zdrava beba s Abgarom 10/10. Kako je recept od prošlog puta bio prokušan, isto smo ponovili i s Nikom, nakon 2 mjeseca uzimanja Metformina opet sasvim spontano sam ostala trudna i s Nikom. I ovaj put sam čitavu trudnoću uzimala Metformin, trudnoća je opet bila super uredna i rodila se Nika: 3.730 g i 52 cm, isto skroz zdrava bebica!
Eto, nadam se da sam nekome pomogla ovom svojom pričom i da će vam ova priča dati snage da ne odustanete, ali isto tako da ne slušate slijepo svoje doktore. Istražujte sami, pitajte, diskutirajte, a nemojte se samo pasivno prepustiti doktoru!
Ovo sam pronasla negdje na netu, iskustvo sa policisticnim jajnicima...znam da je donekle tema povezana i sa sioforom ali evo i ovdje. Covjek mora izgleda shvatiti da nekad mora sam da vodi svoje bitke, bas kao i ova zena. Uglavnom, ja sam odlucila da po svaku cijenu dodjem do endokrinologa i da sve pokusam prije klomifena. Ne zelim da neko zaradjuje pare na konto mog zdravlja. A i taj HSG cu napraviti pa kud puklo da puklo, prezivjecu ja to kao i sve vi. Cure, opet vam hvala puno na podrsci.
|
|
|
|