nekky
|
Ciao... Uhvatila sam sebe da sam kao neki lopov citala postove a da se sama nikada nisam prijavila. Mislim da je vrijeme i da moram, jer polako mi popustaju konci.... Imam 39 godina, od 36 pokusavam sa suprugom da ostvarimo nasu malu porodicu. U jeku priprema za IVF ( nema dg vec zbog godina su mi preporucili, zivim odskora u Skandinaviji), prosle godine u decembru sokirana ustanovim da sam u drugom stanju. Sreca nije bila dugo, kako to vec biva, i u 6/7 nedjelji missed ab., 15 dana krvarenje, blaga anemija, i oporavak vise psihicki nego fizicki, jer u glavi sam jos bila oko planiranja IVF. U maju 2011, IVF, komplikacije kod terapije, i nesupjeli transfer.. A prije 15 dana nakon odmora, opet cudan osjecaj, kasni meca, i testovi pozitivni, beta oko 850. Sreca tu , ali sa nekim grcem u stomaku, i nakon par dana tj prije 2 sedmice, prokrvarim. Na poziv ljekaru, receno mi je da budem kuci da je vjerovatno ab, i da je priroda tako htjela. Najgore moguce sto se moze cuti. Nakn 2 dana krvarenja,, odlazim u hitnu, gdje me primaju na urgentno, i konstatuju da sam pred transfuziju krvi, da ima dio koji mi je u maternici i da hitno mi moraju u opstoj hvala Bogu raditi kiretazu. Nakon toga evo me kuci vec10ti dan, za uzasnom krvnom slikom, psihickim stanjem kao da @treperim@ plakanjem i na reklame... moju zelju da pokrenemo sta se to desava dobijam odgovor: kada bude i ako bude 3ci put rade se pretrage, ili @ pa imate godina tako to ide@ Ako ne postanem ubica mislim da nikada necu. nemam pojma ni sto pisem ovo.. Mozda zbog straha da krenem u ponovljene pokusaje trudnoce, ali nista ove godine, jer tijelo mi je izmrcvareno, krvna slika sa zeljezom dno dna,... eto, pozdravljam Vas i zelim da svi ostvarimo ono sto zelimo i da budemo debele, cangrizave i zadovoljne sa bebicama u nama i pored nas.
|