|
Anoniman -> Poremecaj u ponasanju,neprilagodjeno ponasanje,depresija... (2.12.2009 1:37:08)
|
Cackala sam po netu i nabasala na ovo! Mozda je ovo nas problem tj.problem mm-a!
Poremecaj licnosti
Simptomi:
ˇ Poteškoće u slaganju sa drugim ljudima. Mogu biti razdražljivi, zahtevni, neprijateljski nastrojeni, plašljivi ili manipulativni.
ˇ Obrasci ponašanja značajno odstupaju od društvenih očekivanja i ostaju postojani tokom vremena.
ˇ Poremećaj zahvata mišljenje, emocije, međuljudske odnose i kontrolu impulsa.
Svaka osoba je, međutim, jedinstvena i može ispoljavati mešavine obrazaca.
Uzroci:
Poremećaji ličnosti, najverovatnije, proističu iz kompleksne interakcije ranih životnih iskustava, genetskih i sredinskih faktora. U principu, genetski faktori doprinose biološkim osnovama moždanog funkcionisanja i osnovnoj strukturi ličnosti. Ova struktura onda utiče na to kako će individua odgovarati na životna iskustva i društveno okruženje.
Za biološki predisponirane osobe glavni razvojni izazovi koji su sastavni deo adolescencije i ranog odraslog perioda odvajanje od porodice, identitet i nezavisnost mogu biti faktori koji dovode do pojave poremećaja ličnosti. Ovo može objasniti zašto poremećaji ličnosti obično i počinju u tim godinama.
Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske obolelom. Kruti obrasci ponašanja obolele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. Kao posledica, drugi ljudi se prilagođavaju njima. Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima, u porodici, među bliskim prijateljima, na radnom mestu. U isto vreme, kada se drugi ljudi ne prilagođavaju, osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta, frustrirana, depresivna ili povučena. Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da obolele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret.S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba, oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih, uspostavlja zrele međuljudske odnose, stiče obrazovanje, stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu. Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život.
Neprilagodjeno ponasanje
Ukoliko se neke teškoće ne uspiju savladati ili se neuspjesi ponavljaju javljaju se razni vidovi neprilagođenog ponašanja od kojih su najčešći:
Agresivnost
Neuspijeh u zadovoljenju određenih motiva može imati negativnih posljedica na psihički život i ponašanje.Veoma česta reakcija na neuspijeh je agresivnost.Neuspijeh izaziva ne samo neraspoloženje, nego ljutnju,pa i bijes.Traži se neko koga će biti moguće napasti kao krivca za vlastiti neuspijeh ili bar neko na kome će se iskaliti ljutnja.Ispoljavanje agresije smanjuje psihičku napetost,ali često dovodi do sukoba a nikada ne rješava problem. Ponovljeni neuspjesi u ostvarenju važnih ciljeva dovode do osjećanja nesigurnosti,sumnje u vlastitu vrijednost,osjećanje nelagodnosti-do stanja neodređenje i teško podnošljive strijepnje koja se naziva anksioznošću(to je intenzivno osjećanje nespokojostva i zabrinutosti koje može da dovede do psihičkih poremećaja kao što su neuroza i psihoaza).
Alijenacija
Reagovanje na neuspijeh ne mora odmah bovesti do duševnog poremećaja.Može postati uzrok još jednom vidu neprilagođenog ponašanja.Takav jedan je i alijenacija(termin iz humanističke filozofije i psihologije). Alijenacija ili otuđenje je psihičko stanje za koje je karasteristično: osjećanje nezadovoljstva životom, gubitak smisla i radosti,prestanak želje da se stvara,da se potvrđuje i da se razvijaju vlastite sposobnosti.Preovladava osjećanje usamljenosti,nemoći,otuđenosti od svijeta,zbivanja u njemu kao i od drugih ljudi.
Anomija
Anomija je jedan vid alijenacije.Ona označava neprihvatanje važećih društvenih normi i propisa(grč. nomos - zakon).Postoji indiferentnost i nezainteresovanost za društvena pitanja.Javlja se kao raspoloženje većih djelova stanovnika i omladine,naročito u periodima društvene krize.Karakteristično je razmišljanje:"Pošto ništa ne zavisi od mene nema razloga da ja prema ma čemu zauzimam stav i bilo šta preduzimam".
Depresija
Najjednostavniji odgovor je kroz delovanje na mozak. Pretrpimo li stresnu situaciju, u našem organizmu se luče stresni hormoni, štetne materije s razornim delovanjem na sve organe. Kod ljudi s otpornim nervnim sistemom stresni se hormoni luče ređe, manje i kraće. Kod osetljivijih ljudi luče se češće, jače i duže, a stradaju organi:od srca i krvnog sistema, preko želuca i gušterače do mozga. U mozgu stresni hormoni blokiraju djelovanje hormona raspoloženja te ubijaju milione moždanih ćelija. Ako je time pogođen centar za raspoloženje, osoba će manifestovati očeigledni pad raspoloženja - depresije.
Stresne okolnosti koje najčešće izazivaju depresiju:
• gubitak, smrt nekoga ili nečeg važnog, npr. voljene osobe ili kućnog ljubimca
• samoća, odsustvo prijatelja ili ljubavi
• teška bolest (vlastita ili u porodici)
• porođaj, teška trudnoća
• selidba, drastična promjena životnih okolnosti
• siromaštvo, teški uslovi života
• nezaposlenost ili besposlenost
• beskućništvo,
• pretrpljena katastrofa (npr.zemljotres, požar)
• pretrpljeno nasilje (npr. silovanje, razbojništvo, otmica)
• izloženost šikaniranju, zastrašivanju, pretnjama
• sudski proces ili čekanje presude
• zatvor ili čekanje izvršenja presude
Ostali depresogeni faktori:
• manjak dnevnog svetla
• smanjeno kretanje
• nezdrava ishrana
• neki lekovi, steroidi, alkohol, droge
Što treba da znate o depresiji
- depresija je poremećaj u radu delova mozga zaduženih za raspoloženje
- postoji genetska predispozicija obolevanju od depresije
- depresija nije ludilo niti sumanutost
- depresija nije razmaženost ili umišljeno stanje
- depresije se ne možete osloboditi snagom volje ili svesnim naporom
- depresija nije stil života
- depresija nije posledica načina razmišljanja
- ne postoji "neopravdana" ili "bezrazložna" depresija
- od depresije možete oboleti i bez životnih stresova
- protiv depresije delotvorni su lekovi i psihoterapija
- što je depresija teža ili duža, to su lekovi neophodniji od psihoterapije i obrnuto
Kako se oseća depresivna osoba
Osobe koje imaju depresiju svoje stanje nazivaju raznoliko. Mlađi kažu da su "u bedaku". Drugi kažu da su "u komi, dowunu", "u životnoj krizi", da se "osećaju grozno", da je "bolje da ih nema" i slično. Pogledajmo kako se osjeća osoba koja ima depresiju:
• Prvo i osnovno što je muči jeste potištenost, odnosno duboko sniženo raspoloženje (lat. depressio = potištenost). Osoba pogođena depresijom je dakle nesrećna, utučena, tužna, katkad zapravo očajna i bespomoćna.
• Osim što je potištena, pojačano je razdražljiva i osetljiva na stres, prigovore, uvrede, kritike i druge životne nepogodnosti.
• Oseća se usamljeno, napušteno, nevoljeno i suvišno. Iako su joj pažnja i društvo potrebni, gužva joj smeta i čini je teskobnim.
• Tipičan depresivac slabije se koncentriše, bezvoljan je, apatičan, trom i usporen, ništa ga ne veseli i ne motiviše.
• Neke posljedice depresije usko su prepoznatljive na telesnom planu: poremećaj spavanja, apetita i polne moći, brže umaranje i iscrpljivanje, bolovi u raznim delovima tela i opšta nemogućnost ispunjavanja svakodnevnih obaveza.
Izvor
|
|
|
|