Za tri godine i dva mjeseca rodila sam troje djece tako da mi se čini da poslednje tri godine samo to i radim, dojim djecu... Sa prve dvije djevojčice bila sam u porodilistu 8 dana zbog njihovog povećanog crp, pošto su ih često vodili na terapiju nisu bile pored mene i stvarao bi se problem sa grudima. Mlijeko mi je sa svo troje nadolazilo drugi, treći dan ali u tolikim količinama da nisam stigla da se izmuzam. Provodila sam po cijelu noć izmuzajuci se čim bi se napravio i jedan čvor. Tu su bile i divne pedijatrijske sestre koje su me savjetovale i pomagale. U oba slučaja kad su dječica bila stalno sa mnom to se sve brzo regulisao, zaboravila se bol odmah. Sa dječakom je išlo sve lakše, isto je krenulo mlijeko tako brzo i jako ali on je bio uz mene i to se brzo regulisao... Posle toga je sve bilo tako lijepo, maženje i tepanje dok sisaju, njihova veza sa mnom, pa sa par mjeseci počinju da se igraju, odmaknu se od dojke pa te pogledaju i osmjehnu se, tako nekoliko puta... Sve su to tako nježni i predivni momenti... Djevojčice sam dojila po 12 mjeseci, tako planiram i dječaka. Mislim da nema ništa bolje i zdravije od toga za dijete. I što se tiče fizičke strane za stvaranje imuniteta ali i za stvaranje bliskosti. Sve u svemu lijepo je biti mama. 😊