Prije tacno 16godina na svijet sam donijela djevojcicu.Imala sam 21godinu i nista nisam znala o dojenju.Tada nam sestre u porodilistu o tome nista nisu rekle, patronazna nije dolazila u posjetu, a nisam imala nikakav izvor informacija kao sto je to danas.Dojila sam je puna cetiri mjeseca.Tada sam obecala mojoj sledecoj bebici da kod nje necu napraviti istu gresku I nisam :) Nakon 15godina, na svijet sam donijela moj malog andjela Luku.Nakon prilicno teskog porodjaja, i naseg razdvajanja, u glavi mi je bilo samo da mi ga stave na grudi i da obnovimo tu nasu vezu koju ja "prekinuta" presjecanjem pupcane vrpce.Sestre su ga odmah odnijele i nahranile, sto sam im opasno zamjerila jer me nista nisu pitale.Vise im nisam dala da ga nose, a i kada ga odnesu, strogo sam zabranila flasicu.I tako je pocelo..Laktacija je uspostavljena drugi dan, kuci smo pusteni treci dan i vise nam niko nije stajao na putu :) .A onda, nakon samo par dana sam dobila strasnu bol u ledjima, zavrsila kod neurologa, gdje su mi rekli da mi je upaljen nerv od vrata do ispod plecke.Plakala sam od bolova.Doktorica mi je rekla:"Ili cete prestati dojiti ili trpiti bol dok samo ne prodje" Nikada necu zaboraviti kako sam tada jecala u suzama.Kupila sam Gavezov gel i malo po malo, bol je prestala, a ja nastavila sa onim sto sam mom Luki obecala prije 15godina.Dojila sam ga do njegovog devetog mjeseca; sam je poceo da odbija dok nije skroz prestao da sisa.Ne postoje rijeci kojima bih opisala kako mi je to tesko palo :( Ali znam da sam uradila ono sto je bilo do mene i da je svaka zrtva vrijedna da bismo nasim malisanima pruzili ono sto je najbolje za njih.