Prva djevojcica mi je zadržana u bolnici, a meni je stalo mlijeko, dobila sam temperaturu 40. Kada su mi javili da izlazi iz bolnice mlijeko se vratilo, ali sam dobila zakomplikovan mastitis, odnosno zagnojila se jedna dojka i morali su je zasjeci na dva mjesta i drenirati, bolovi su bili mnogo jaki jer je sve rađeno bez anestezije. Nakon toga nastavljam da dojim kćerku na obe dojke, iako nisam imala podršku ni supruga, ni mame, jer su vidjeli koliko se patim. Dojila sam je 13 mjeseci.

Kad sam rodila drugu kćerku mislila sam da sam iskusna majka i da mi se neće desiti mastitis, međutim dobila sam opet. Doktorica mi je dala lijekove da zaustavim mlijeko, ali nakon što sam popila pola jedne tablete odlučila sam da ne želim da zaustavljam mlijeko. Morala sam popiti dvije kutije antibiotika i poslije toga kćerku sam dojila 15 mjeseci.

Treći se rodio sin. Porodila sam se na infektivnoj bolnici u doba korone i nisam ga vidjela 17 dana, jer mi nisu dali zbog pozitivnog testa na koronu. Dijete koje je bilo rođeno hitnim carski u Banja Luci prebacili su u Tirsovu u Beograd zbog puknuca crijeva. Čuvala sam mlijeko i kad smo se spojili u Tirsovoj sisao je jedan sat i nakon toga morala sam da punim bočice svojim mlijekom i da sipam neki prah u njega da bi bolje napredovao, da ne bi gubio na kilazi. Kad smo došli kući jeo je kombinovano adaptirano mlijeko i sisao. Imao je stomu na stomaku, pa smo ga jako puno hranili, a on je sporo napredovao. Kada je imao dva mjeseca i deset dana završili smo u bolnici u Banja Luci zbog dehidratacije. Doktorica me savjetovala ako imam toliko puno mlijeka u dojkama da ga više ne hranim na flašicu. On tek tada sa dva mjeseca i 10 dana počinje samo da sisa i evo sad ima dvije godine i tri mjeseca još uvijek sisa.

Bila sam jedna od onih majki koje su govorile da neću da ide dijete za mnom i da traži sa sisa, međutim on je i sa više od dvije godine jos uvijek jedna slatka beba koje je tek prohodala i jako lako se izbori sa prehladama zbog sisanja, pa ne znam kada ću ga prestati dojiti.