Prvi Božić s malim Ajdinom našim sinom bio je poput bajke, gdje su tihi zimski pahuljci padali dok smo zajedno stvarali nezaboravne trenutke. U naručju držim malenog Ajdina, čudo koje je donijelo svjetlost u naš dom. Božićna drvca blistala su svjetlima, ali najsjajnije svjetlo bilo je u očima našeg malenog sina.

Gledam ga kako prvi put dodiruje božićnu kuglicu, s neizmijenjenim divljenjem i čuđenjem. Nježno smo umotali poklone, a on je razigrano maštao o čuda koja su se nalazila ispod šareno ukrašenog drvca. Bio je to trenutak u kojem su se tradicija i čarolija Božića stopili u nešto novo i predivno.

Ajdinova prisutnost ispunjavala je naš dom mirisom nevinosti i ljubavi, a njegov smijeh bio je najslađi zvuk u prostoru ispunjenom božićnim melodijama. Sjedili smo oko stola prepunog slatkiša, dijeleći prvi božićni obrok kao obitelj. Svaki trenutak bio je poseban, pun radosti i zahvalnosti za dar života, posebice za dar malenog Ajdina.

Dok smo grijali svoje srce uz vatru, osjećali smo toplinu obitelji koja je postala još snažnija s dolaskom našeg sina. Božić s njim bio je poput čarobne priče koja se odvijala pred našim očima. Bio je to trenutak kada smo shvatili da je ljubav najveći dar koji Božić može donijeti, a naš mali Ajdin bio je personifikacija te ljubavi.

Sjetit ćemo se tog prvog Božića s malim Ajdinom kao dana kada smo otkrili pravu dubinu čuda i radosti koju donosi obitelj. U njegovim očima sjajilo je nešto posebno, neizrecivo, što je obogatilo naše srce i trajno nas povezalo s ljubavlju koja će nas pratiti kroz sve buduće blagdane.