Evo 'vako
Stadoh kod cetvrtka, dana kad smo trebali da odemo za PG.
Znaci to jutro smo krenuli kod pedijatra u DZ da nam da konacnu dozvolu i upute. Cekali smo (MM je cekao red, a ja sa djecom u autu, da ne bi pokupili kakvu bolest tamo) od 7h do 8.15h, pritom je dr u medjuvremenu isla u sestrinsku sobu da pije kafu (MM mi je to kasnije rekao, nije htio da me opterecuje sa tim). Malo je reci da sam bila ljuta kao ris i razocarana odnosom. Zamolila sam ih da ga pogledaju u savjetovalistu da se ne mjesa sa bolesnom djecom s obzirom da ide na op i da je zdrav, ali nisu htjeli. Dobro, njihova stvar. Na kraju nam je dala uput i nadam se da je vise necu gledat nikad!
Dosli smo u PG u 13.30h, poslali nas u ambulantu da predamo papire i da obavimo razgovor sa anesteziologom. Ne znam kako se zove doktorica, ali divna jedna zena, jako prijatna. Milina u odnosu na ono sto smo prezivjeli kod pedijatra. Na razgovoru su me pitali za taj bronhitis, koju je terapiju pio, da li se inhalirao i tako. Da li je ko od moje familije ili muzeve asmaticar, da li je neko bio u anesteziji, kako je podnio...Inace M je usput uspio da bljucne 1 sat i 15 min nakon sto je popio lijek pronizon, pa nam je anesteziolog rekla da mu dam polovinu doze predvece. Pitala me jos kako spava nocu, ja rekla kako sisa non stop i tad mi je savjetovala da mu dam da jede najkasnije do 2h, a nakon toga da ne smije ni kap vode, ni mrvu jela. Poslije tog pregleda rekli su nam da mozemo da se setamo po gradu, pa da dodjemo u bolnicu do 20h
Uvece smo dosli oko 19h (nismo znali sta cemo vise da radimo po PG ), smjestili nas u sobu. Sobe su vecinom sa jednim krevetom + krevecom za bebe. Medjutim odvojene su od druge sobe sa staklom , tako da se vidimo i cujemo, jedino eto ne mozemo da se dotaknemo Uvece su bile sestre da mu izmjere temperaturu. M je zaspao oko 21h. Oko 1h se prvi put probudio i tada sam mu dala flasicu keksolina da ga duze drzi (inace to jede u 21h, ali sam ovaj put pomjerila). Do 6h se budio dva puta i vriskao toliko da su me ujutru svi pitali da li je moguce da je to on (jer je preko dana savrsena mirna i nasmijana beba ), ali srecom nije dugo trajalao, mozda max do 10 minuta.
Znaci u 6h dolazi sestra da nas probudi (i da mi kaze da sklonim svoju posteljinu prije vizite), u 6.30h ulazi cistacica, u 7h ulaze sestre koje predaju smjenu, u 7.30h ulaze one sto donose dorucak, u 8h ulazi glavna sestra, u 9h dolaze doktori vizita (samo bacaju etimican pogled i nastavljaju), u 9.30h ulaze opet one za dorucak ko fol po tanjire, pa opet oko 10h one sto ciste. Znaci na autobuskoj stanici je slabiji prmet 100%. Matija naravno taman zaspi, ali pored toliko ulazaka mislima da bi se i dijete koje spava najcvrscim snom probudilo
Ja vec polako pocinjem da nervoziram, jer su rekli da ce OP da bude oko 9h-10h, ali i da mora pola sata prije pocetka da bude inhaliran sa Aloprolom (zbog bronhitisa, nemaju sva djeca to). Operacije se obavljaju po starini, znaci prvo najmladja djeca, pa onda starija. Mi smo bili treci na redu. Na kraju dolazi sestra oko 9.30h sa inhalatorom. Nakon toga davaju mu malo lijeka za smirenje. M kao naduvan , samo guguce nesto. Smjesan skroz. Kad smo to zavrsili ostalo nam je samo da cekamo. Cujem sestru kako gura krevet niz hodnik. To je za nas. Gutam knedlu M leze na krevet, smije se, razbaskario se kao gospodin. Giramo ga hodnikom, srecemo L i MM. L ga ljubi, on se smije, prepoznaje je iako je pod terapijom. Odlazi oko 11.15h. Sestra se vraca kaze M je super, sarmira tamo sve doktore i sestre. Kaze da ne brinemo da ce brzo. Cekamo. L skakuce i poganise i ne da mi da mislim puno o tome. Op traje oko 50 minuta, ali njih jos nema. Nakon skoro sat vremena izlazi dr, Matija se cuje kako urla . Dr kaze sve je proslo u redu, evo cujete ga kako najavljuje svoj dolazak. Usput sam mu operisao i kilu. Bila je ogromna . Dolaze sa kolicima anesteziolog, sestra i M koji place, tata i L ga ljube, a mi nastavljamo put sobe. Tamo ga premjestam u njegov krevet. Treba paziti da se puno ne mrda glava i vrat, i kada legne da lezi na boku prvih pola sata, kao i da provjeravam da li dise ritmicno. Ona nastavlja da spava Spava tako nekih sat vremena, kad ulaze opet one za rucak, lupaju i bude ga. Pocinje da place, zovem sestru da pitam smijem li ga sada uzet, kaze mozes, sve normalno. nakon malo nosanja opet zaspe.
Nakon 2h od operacije smije da popije malo tecnosti (caja koji sestre donesu), a nakon 4h smije prvi put da jede cvrstu hranu, ali pola porcije (znaci u nasem slucaju pola Hipp kasice). On se uopste nije budio do 15h, kad sam mu dala malo caja, a on jadnicak bi popio sve, ali ne smije, vec bukvalno kap po kap da ne bi povracao. Tu nastaje kriza, on place korpca se hoce da jede Cupa braunilu rukom, krv prska po sobi, meni. Cistacica koja se tu zatekla (jbt ciste pod kao manijaci), kaze nemojete da idete da zovete sestru da ne kapate po hodniku . Ja kazem ajte je onda vi zovite. Drzim mu ruku nad lavaboom, sestra stavlja vatu, krv prestaje da curi. On i dalje place, nekako ga opet uspijem uspavat do 16h kad sam mu dala pola Hipp-a sve postaje ruzicasto
Ima dva sava jedan gore kao za CR od kile i drugi dolje na testisu, uvece su mu skinuli gazu, tretirali jodom. Nosi pelenu normalno. Rekli su mi da ako ga kupam da dbro posusim pelenom, pa da opet premazem jodom. Kontrola nam je u srijedu, kad bi trebali da mu maknu konce i kazu sta i kako dalje.
Ispisah detaljno cijeli roman, ali eto nek se nadje mamama cija djeca ce da idu na OP, bar da otprilike znaju sta ih ceka.
Jos jednom hvala vam svima na lijepim zeljama
_____________________________
Debeli prsti+autocorrect=katastrofa. Izvinjavam se, mLogo se izvinjavam.