jovicee, kad spomenem savetovanje svi mi prasnu od smeha u lice, kao- pa šta praviš od muve slona , pa nije on tako loš samo je nemiran (znam ja jako dobro razliku između nemirnog i bezobraznog-naše granice tolerancije su mnogo šire upravo zato što je Mićko izuzetno živahan, pa ne kažnjavam ništa što ne ugrožava njega ili nekog drugog), da ne pominjem ono "u našoj familiji niko nije išao kod psihijatra i šta nam fali" (o tome sad ne bih ). Ljudi više vole da guraju problem pod tepih nego da ga rešavaju jer bi to značilo da problem zaista i postoji...
O lekarima ne želim ni da pričam-oni su posebna sorta sa posebne planete... Tek njihov cinizam ne mogu da podnesem... Smatraju me neurotičnom što brinem- znate mamice on je MALI to nije za psihologa........
A uz to ni mm ne smatra da treba nešto da preduzmemo iako doživljava živčani slom sa njim bar jednom dnevno. Tako da sam ja usamljeni slučaj... Sećam se kad je Mihajlo bio samo 7 nedelja i zacenjivao se po ceo dan. Ja se prrepala i odnela ga kod lekara (opet onaj cinični kez i sažaljenje nad glupom mladom mamom), pita doktorica onako kreveljeći se: a koliko vam se puta zacenio? 2-3 puta? Ja je gledam i ne verujem- ne gospođo, pre će biti 20-30 puta. Ostajao bez daha i plaveo u licu. Kad je ona zinula!!! Mislim da mi nije verovala... Ali eto to zacenjivanje je preraslo u histerije, histerije u inat, inat u totalnu neposlušnost! A ja sam jedna od najstrožijih roditelja koje znam, dosledna da i sebi dosadim, nekih dana se toliko upljujem od pričanja i opominjanja i objašnjavanja i vikanja da me naveče bukvalno boli grlo. Evo imam još sedam meseci da ga pripremim za bebu, nadam se da ću uspeti, a i da će ta famozna treća godina o kojoj svi toliko pričaju učiniti neke promene na bolje.

Odvedi ga sama kod decijeg psihologa ako smatras da treba , sta te boli uvo sta ko misli o tome , da li im je smesno ili sta vec . Ako tvom detetu treba pomoc a ti mu je ne pruzis zbog drugih onda , samo ce tvoje dete biti na gubitku
Nemoj se plasiti i nemoj odlagati resavanje problema , majke uglavnom imaju neki poseban osecaj za svoju decu koji treba slediti i stvarno vam zelim da sto pre resite to i uzivate u svojoj porodici svi podjednako

Radi se o tome da treba uput, a niko neće da mi ga izda, a mislim (ili ne znam) da u SU nema privatnih dečijih psihologa... S druge strane, ne bih mm mogla ništa iza leđa-uvek se o svemu dogovaramo, tako da ga redovno obrađujem , pa kad ga privolim na svoju stranu naći ću valjda i način da dobijem uput.

e vise i sa nasim narodom i lekarima... ja mislim da se takvi problemi idealno i savrseno resavaju na psihoterapijama... stvarno ja bih prva isla makar na neke razgovore, da je to moguce u ovoj opicenoj drzavi bez da placas papreno.. tako da potpuno razumem zasto ne idete..
a te fore, nije mu nista strasno, proci ce, ti si luda... ma daj kad ce ljudi shvatiti da odlazak kod psihologa ili psihijatra ne znaci da je neko poremecen ili lud, oni su tu da nam pomognu da resimo prepreke u zivotu kojih ce biti mnogo, i ima ih vec mnogo! e pa bas zbog tog stava smo tu gde smo, svi koletivno ludi... ne znaci da si ti problem, ili tvoj muz, ili dete, vec prosto postoji neki nacin da se te histerije malo ublaze... za sve postoji neki uzrok.. koji mi sami cesto ne mozemo da spoznamo.
i ko kaze da to nije nista? valjda ti znas sta dozivljavas i kako se osecas... ali kad vec nemas mogucnost pihoterapije pokusaj sama da malo proucavas psihologiju i pedagogiju, ako imas vremena, ali ne one sture i stroge psihologe, nego prave kao sto je recimo jung. jung je sjajan ali treba vremena i zivaca da se ubacis u jungovsku pricu.
a da pokusas bez strogoce, da izbacis kazne i sl. ,da pokusavas sve lepo da mu objasnjavas do iznemoglosti....? mislim da preterane kazne nisu resenje, posebno kod tvrdoglave dece, znam po sebi, ja sam bila jezivo tvrdoglava i kada bi me kaznili ili istukli izazivali bi samo jos veci bes kod mene i postizali kontra efekat. stvarno apsolutno nista pozitivno nikad iz mene kaznom nisu izvukli... sve zavisi od deteta, a po tvojoj prici rekla bih da je jako tvrdoglav..


< Poruku je uredio jovicaa -- 22.5.2012 10:32:31 >

_____________________________

don't shit where you eat :))

Uvek idem prvo milom- pokušam da ga zagrlim, da mu objasnim-onda dobijem po nosu, u stomak i sl. Onda pokušam da objasnim da se na mamu ne diže ruka, onda krene vrištanje i selfdestruction- e onda ide neka kazna.... Veruj mi, uvek idem prvo lepim, nekad uspe, ali to su jako retki slučajevi...... hm.

A čitam već toliko knjiga da sam počela sve redom da psihoanaliziram i svi su mi slučaj za psihijatriju Šalime se jovo, ali neke stvari su zaista van moje moći...

hahahaha, znam to se i meni dogadja od kad proucavam psihologiju skontala sam da smo svi duboko poremeceni..
onda ga kuliraj i zdravo. a on neka udara glavom u zid, sta te briga, samo ne popustaj. ali kazna ne znam, cosak i to, ja ne bih primenjivala

_____________________________

don't shit where you eat :))

Draga Verus, pa ti se bas sikiras oko toga Nemam djecu u toj dobi, pa ne znam koliko ce ti ovo sto napisem znaciti ali nadam se da ce ti bar malo uliti nadu i smiriti te. Uopste ne mora da znaci da ce biti takva i kad malo odraste, to sto je sad jogunasta je samo nacin da privuce paznju i sasvim je normalno posebno kod djece koja imaju manjeg bata ili seku. Mada, cak i kod djece koja su sama je to normalno u tim godinama. I jeste faza u pitanju i to faza koja je jako bitna u izgradnji identiteta djeteta, zovu je fazom suprotstavljanja (kontriranja) (moj slobodan prevbod sa svedskog, moguce da se drugacije naziva u drugim jezicima). U toj fazi djeca se obicno preobrate u male tiranine. Nasla sam clanak u kom je to fino objasnjeno ali je na svedskom No, ako stvarno zelis procitati mozes prekopirati u google prevodilac. Uglavnom, to je normalno i proci ce isto tako kao sto je doslo, samo trebas biti strpljiva I ono sto kazu da je jako bitno je da kao roditelji tada moramo biti jako jasni i imati postavljene granice i pravila od kojih se ne odstupa. Znaci da im se uvijek objasni da takvo ponasanje nije prihvatljivo. Kaze jos da su kaznjavanje i prijetnje, tipa slanje u sobu ili cosak, u toj fazi potpuno pogresna metoda jer je dijete jos uvijek malo da bi moglo da "obradjuje" svoja osjecanja samo. Da ne duzim, postavit cu ti link teksta pa ti ako zelis prevedi uz pomoc Googla, dobar je, mozda te smiri

Drzi se draga, sve je to normalno i prolazno, treba strpljenja i zivaca, ali se isplati. Ipak su to nasi mali zivoti

Kako prezivjeti fazu kontriranja

< Poruku je uredio Lilla -- 22.5.2012 10:54:32 >

_____________________________

"Divno je biti nekome nesto, divno je biti tebi sve...Sve dok te drzim cvrsto za ruku, nikog na svijetu ja se ne bojim!"

Lilla ima li ovo na nekom drugom jeziku, ja nešto ne razumem

Evo draga, da malo olaksam, prevela sam u google prevodiocu na engleski posto je cini mi se bolji prevod nego na nas. Nije bas potpuno gramaticki ispravno, ali mislim da cete razumjeti Izvinite sto ja to ovako, poveliki je tekst da bih ga ja prevodila.

Suddenly, turning everyday life into a battleground. Your child has discovered his own will. How do you take through despite the age - that is so important in child development.

The spins in my head and stomach will contract. The boiling point is near. What actually happened: you should have been a parent who kept calm in all situations, even if the kid lay stretched out and screaming on the floor of the store. You'd be a parent who did not lose composure and gave in to the nagging. So why was it not? Well, because you became a parent of a very normal, small creature who put all their energy to test your limits. All in order to develop a reliable and independent human being.

As we grow up we are going through many phases of development where we mature and change as people. They are often periods of turbulence. Perhaps the most famous stage, we usually call "despite the age." It occurs sometime around two to three years old when the child begins to seek its own identity, to free themselves and be aware that it is a person with their own wills and skills. Simultaneously, the child's ability to interact with other people, it will find its place in the family and begin to understand the difference between "my and your". Although phase is necessary for the child to develop their identity and become a self-social individual.

The child goes from being totally dependent to becoming a more and more independent little person. From having been helped with most things, you start the parents at the same time to set higher standards for the child to understand and obey. It will be a shocking change for the little child who is becoming more and more aware of their own will, its strength and that it may be different from mom's or dad's. The child learns so quickly that to get where you want, so you have to negotiate and argue. The child becomes a master at testing limits, investigate and do the opposite. "No" and "be yourself" are key words for the child.
Defiant young children is much discussion in the forum on Familjeliv.se.
- Three year olds is the opposite in everything. If you suggest that you go out, so she wants to be inside. If it's bedtime, so she wants to be up there. A three year old can even say no to what she really wants, just to be contrary, explains Family Mother lövet2.

At its toughest, everyday life is full of conflict and the child's mood is like a roller-coaster, so it may be helpful to remember that although positive for the child because it leads to maturation - a new beginning , simply.
Mood swings are common in spite of phase, but fairly easy to reverse by diverting Two-year-none. Even the angriest little despite shutter can be as happy as any of seeing a cat in a bush or to decide if there will be sausage or meatballs for dinner. Three-year-may be more difficult to dissipate, but then there are other methods that work, for example, to joke or tease the child.

- The child may be a little dictator or tyrant, and then becomes a sidekick who got tacos, says Christina Earl, a nurse at the child health center in Stenungsund. She has extensive experience working with children and give tips to parents to deal with small defiance.

To avoid the nagging and hassle it is a good idea to let your child take part in deciding the simple things in everyday life, says Christina Jarl. It strengthens the confidence and the child feels involved and important. Two to three year olds, for example, to decide if they want a green or a blue shirt on it, choose to shower or bathe or determine the saga in the evening.
As a parent you have to be a little resourceful. The deal can be a fun game to find their way through aisles and shelves, and finally find the treasure, which is perhaps the sausage which the child chose to dinner. Inhandlingen becomes much more fun, child and parent are happy and it is often worth the extra time it takes. The screaming and crying in the store is a scenario that many parents dread.
- If the child has an outbreak at the store, so you go out. Then try it again when the child has calmed down. Is it not then, you get to try again and again until it works, says Christina Earl, pointing out time and again that it takes time to raise a child, something that is in short supply for most of us.
At best, so we have time to play and let the child be involved, while we maintain our calm and is able to set boundaries and resist the nagging. A calm parent dryers to choose their battles, which is important, and will not fall into that self-nagging and niggling and nit on the child, as so often happens when you are stressed. One should remember that children also have bad days, just like adults. If the child is not structured to go shopping together, so maybe we can postpone it for another time.

It's really important that parents are clear and dare to set limits, because children need rules and moderate resistance to develop, says Christina Jarl. Some children may even get the idea to test the limits by spitting on people. This is especially important that you are clear that it is unacceptable.
- It is not wrong to say to their child, says Kristina Earl says, adding that many parents, in their desire to be kind, are reluctant to set limits.

Family Mother Soil talks about how important it is to be clear:
- Did you say one thing, it's smart to always carry it, whether it takes five minutes or two hours. You need to prove what you say goes. You questioned, just like everything else. Change is driving the child to question. Things that you know you might not manage to be consistent with it is better to say yes at once. Each time the child nag or shout to one reinforced nagging and screaming behavior. It pays the way, she says.
Family Mother Svanå is on the same track, but think it's important to have a carrot now and then:
- Stand true to everything you say and promise. It's usually around this age they begin to understand that the world does not only revolve around them and they can not control, and set with everything. They are simply not "king" or "Queen" "over life anymore. It is difficult to accept, but even more difficult if they do not know exactly what reactions and rules they can count on. Rewards can be invaluable at times. Even with as an adult I can be happy for a small reward if I have done something good, says Svanå.
We parents are often unaware obscure to our kids. We ask a question when it should instead be a call. "Shall we go and brush your teeth now?" we can say. Which child would answer yes to that question, in the middle of the game or watching an exciting TV program?
- Try to break the trend to stop asking questions that have only one answer, there is Christina Jarl.

Boundaries and rules, yes, but the punishments and threats are not okay, according to Christina Jarl. Sending a two-year-old to his room to calm down is not a good method, she says, explaining that the child is too small to cope with their feelings alone. Then it is better to put the child on a chair next to them or do the parties of the room until the storm has blown over. Good to remember is to yell at her child does not lead to anything constructive. Shout only leads to even more screaming.
For many it is a strenuous and time consuming, but it's nice to know that the clearer you are with the limits, the faster it is usually in spite of the period to pass.

Do you feel like a bad parent? Then you're definitely not alone! Most people have probably ever felt like Family Member NovaLi:
- I have a girl just turned three and she has taken defiance to a whole different level than before. She fights and do break things - like mine - yelling, kicking, and is rarely satisfied. But since she has her moments goa. Then I cry inside because it feels like we are always angry with her and always has been an ongoing fight. But I guess that being a parent. It is the hardest job I've had in any case, says NovaLi.

If you feel that everything is hopeless and that the dryer is about to expire, you tell your nurse or child psychologist at the clinic and talk to other parents in similar situations. Then you can get tips and advice and it might be nice to hear that more people know who you are.
- If you feel exhausted and the relationship is taking a beating, so call the grandparents if they are nearby, says Kristina.
It is not wrong to ask for help.
- Determine, for example, that the child is at grandma and grandpa every Friday night. Then you know you and your partner that you have the evening to yourself. Give each other time to do things on your own, listen to each other's needs and find out what can be done differently in everyday life, says she.

As exhausted parents can almost get annoyed when everyone else says you have a very nice and happy children. Do you have a child who is an angel gone and a little tyrant at home, so you can actually take it as a compliment. For it means that your child is safe with you. And yes, your child is wonderful all too often, at least when it sleeps. So when the dryer is running out, sit down and watch your child where it lies quietly in her bed. When filled the heart with love for the little life and you drop a few more days. And yet few do so?


_____________________________

"Divno je biti nekome nesto, divno je biti tebi sve...Sve dok te drzim cvrsto za ruku, nikog na svijetu ja se ne bojim!"

Slican tekst na nasem jeziku

KLIK

_____________________________

"Divno je biti nekome nesto, divno je biti tebi sve...Sve dok te drzim cvrsto za ruku, nikog na svijetu ja se ne bojim!"

Lilla, hvala puno

Kod Andreja nikad nije palilo to spuštanje na njegov nivo i lepo objašnjavanje. Nego - kad ručaš, dobićeš čokoladu/sok. Ako ne pojedeš, nećeš dobiti. I ponavljanje dok ne pojede bar pola od onoga na tanjiru (ovih dana se zaje** sa hranom).
Kad je baš bezobrazan, onda se jednostavno mora izdržati. Ne popuštati. Pokušati ne popi*** (ja to ne uspevam). I tako dok se ne smiri - pa koliko god trajalo. Andrej je imao napade histerije u drugoj godini takve da se bacao na pod i udarao glavom svom snagom. Sad ima napade uglavnom kad mu se spava. Stanje pogoršava ako se i ja unervozim i počnem da se derem na njega.

Koliko mogu da primetim, kod vas su u pitanju mala deca, u kombinaciji sa bebama i nerođenom decom. Moje mišljenje (koje uopšte ne mora da bude tačno) je da su oni ionako u osetljivom periodu jer još ne umeju da artikulišu osećanja, pa to završava histerijom, a pride nisu više centar sveta.
Mislim da treba stisnuti zube, ponašati se uvek ISTO (da ih ne zbunjujemo dodatno), pokušavati predvideti situacije u kojima se izlivi besa/bezobrazluka dešavaju... Nisam pametna?

Srećno, žene (što i sebi želim)!

_____________________________

Do not speak - unless it improves on silence.

Nema na cemu, nadam se da si se makar malo smirila sad kad znas da je to samo faza

_____________________________

"Divno je biti nekome nesto, divno je biti tebi sve...Sve dok te drzim cvrsto za ruku, nikog na svijetu ja se ne bojim!"

nemoj da te uznemiri sto faze traju do udaje

Pročitala sam u jednoj knjizi priču koja je uspela da smiri dete. Koliko će za vas način biti prihvatljiv, ne znam, meni je onako, na ivici prihvatljivosti ali bih u očaju radije probala i ovo nego da tučem dete.
Mama je bila sa devojčicom u prodavnici, a malecka se počela bacakati do besvesti jer je htela da joj se pošto poto kupi to NEŠTO (nebitno, smoki, čokolada, lutka). Mama joj kaže da ne može, nisu zato došle i t.d. Mala se opet baci na podi počne da histeriše. U momentu, pojavio se stariji gospodin, radnik u toj prodavnici, prišao je i samo podigao devojčicu i krenuo da je nosi od mame. Mala se zbunila, a ovaj joj je rekao "ja te sada vodim od mame, nećeš više biti sa njom jer nisi dobra, a tvoja mama ne može da izdrži kad ti nisi dobra. Od sada ćeš živeti samom i sa ostalom nevaljalom decom". Mala se otimala, čovek je namignio mami i odnosio malu sve dalje i dalje. Mala je počela da zove mamu, a mama je prihvatila igru i rekla "žao mi je, ne mogu ti pomoći, moraš poći sa čikom jer si nevaljala". Mala je plakala, zbunjena, čovek se udaljavao sa njom a oni su pustili malecku par minuta da zaista pomisli da će je on odvesti. Kada su videli da se ona uplašila i da se smirila, čovek je spustio i pitao devojčicu da li će biti dobra ili da je zaista nosi sa sobom. Malecka je pritrčala mami i rekla da će biti dobra, a čovek je rekao da će on da proverava da li je dobra ili ne i da će je sledeći put stvarno odneti.
U knjizi piše da tu "igru" možete odglumeti sa nekim vašim prijateljem kojeg dete ne poznaje. Možete odigrati i na dečijem igralištu, u restoranu ili u bilo kojij situaciji kada je dete nesnosno a vi pri ruci imate "čiku koji odvodi nevaljalu decu".
Lično sam pomislila da je igra surova i traumatična u prvi mah, ali poredeći je sa batinama ipak je prihvatljivija.

Ovo je jako surovo,nikad to ne bih uradila svom detetu.Dovoljno je da sebe zamislim u toj situaciji.Ja sam za ovo sto Jovica kaze,i tako i radim,kazne su jako retke a ja pricam i objasnjavam od pocetka.Kod nas to funkcionise,ja imam strpljenja da je sto puta pomerim ili ponovim nesto.Ponekad je i ona nemoguca ali mislim da tako samo ispituje granice....Inace moj brat ima sina kao sto je Ninin,i potpuno te razumem,mene jos i hoce da slusa,ali ja sanjim postupam isto kao i sa Andreom,a kod njega pali i ono brojim do tri a ako to i to ne uradis ja cu te onda pomeriti\oduzeti ti to....

_____________________________

Of course it is happening inside your head, but why on earth should that mean that it is not real?

Ne prihvatam da je moguće dete vaspitati jedino batinama ili tako surovim metodama kao što je odnošenje deteta, jednostavno, uvek postoji još neko rešenje, i ne mogu čak ni da se stavim u šbbkbb situaciju, nikada ne bih tako uplašila dete.
Čitavo moje vaspitanje deteta se zasniva na tome da ću uvek biti tu za njega - i kad je dobar i kad nije, i kad je zdrav i kad je bolestan, kad ima problem, veliki i mali, i da uvek može da računa na mene. To mu uvek ponavljam, i smatram to beskrajno važnim.

i sama znam kako je imati neposlušno dete, desi se da povisim ton ali samo kad sebe/druge dovodi u opasnost. ali uvek prvo pokušam lepom rečju i najčešće upali da ga jako zagrlim pa pričam "Jao sine pa što si tužan/ljut pa ti si taako divno dete, pa nećeš valjda TI biti takav da vičeš/bacaš/udaraš"... i tako dok mi usta ne utrnu.Nekad upali, nekad ne (90% uspe recimo) ali ja pokušavam i dalje. Jaaako je teško i nadam se da su to faze. Svima vam (nam) želim puno strpljenja i snage

_____________________________

Aleksa, 13.10.2008.
David, 29.07.2011.
Mamine sreće najveće!

Kad se previše trudiš i previše očekuješ onda se razočaraš i pitaš gdje sam pogriješila!

I sam naslov ove teme... pa zašto me treba slušati ajde da se dogovorim s njim


_____________________________

Kad zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobijedio.
Znači da više nisi vrijedan mog vremena!

Vilo, ja sam stava da dete koliko god da je bezobrazno nikako ne sme pomisliti da će ga roditelji napustiti ili izneveriti. Mi smo im jedini oslonac. Čak, mislim da su batine manje zlo za dečiju psihu nego ovako nešto.

Svi ponavljate da prvo pokušate lepo... smatram taj deo posta kompletno nepotrebnim - zar to ne pokušamo svi??? Ovde mislim da su mame zainteresovane za onaj deo - Šta kada ne ide lepo?

Skroz sam protiv ovakvog metoda.....cak me prica rastuzila i uznemirila.Nikada takav strah ne bih mogla prirediti svom detetu

_____________________________

Dunja 27.07.2010.
Visnja 23.01.2012.

Meni da se to desilo, da mi je tako neko prisao i zgrabio mi dijete, oci bih mu iskopala na licu mjesta a da ne trepnem.

_____________________________

"Divno je biti nekome nesto, divno je biti tebi sve...Sve dok te drzim cvrsto za ruku, nikog na svijetu ja se ne bojim!"

NIKAD ovako nešto ne bih uradila svom detetu... NIKAD! To bacakanje i vrištanje između rafova se rešava kontrolisanim ignorisanjem, ne izazivanjem trauma!