IZVORNA PORUKA: gae_gr
Sanchy, ne prođe dan da ne pomislim na tebe. Od kako je nevena postala nezavisna u stizanu od tačke a do tačke b, dnevna soba se okrenula na tumbe. Dok ona razvlači stvari po kući ja se set_im tebe, nemoj se ljutiti ali čeka te veliko razočarenje.
Rizikujem da dobijem opomenu od modova jer cu u OFF, ali moram da kazem ovo. Jedva cekam da uzivam u tome u cemu uzivas ti sada, kakva sam mislim da cu jos i da mu pomazem u pravljenju nereda
Zasto ovo kazem, evo. Moj brat i ja smo popili vise batina nego sto smo sada teski i nismo bili vaspitani nego dresirani. Sjecam se, bilo gdje da smo bili culi bi tatu kad izadje na terasu i zvizne nam. Tog zvuzduka se i sad sjecam, kao da ga cujem. U roku od par sek smo morali da se stvorimo pred njim inace jao nama. Kad su isli u goste obicno nas nisu vodili, osim ako tamo ima djece naseg uzrasta. Morali smo biti manji od makovog zrna. Ne daj Boze da pruzimo ruku da sta uzmemo sa stola. Kad bi nam neko pruzio sok ili bilo sta za pojesti, morali smo prvo dobiti dozvolu od mame ili tate, pa tek onda da uzmemo. Kad bi nam dolazili gosti, nikad nismo smjeli sjediti u istoj prostoriji kao oni niti smo kada vecerali sa gostima, uvijek posebno. Pravili su od nas idiote, brata su za ruku vodili preko ulice do 5 razreda osnovne. Ovo su samo neki primjeri, ima toga masa. Oni se ponose nama i nasim vaspitanjem, a ne pitaju se nikad da li je ta dresura cinila da se osjecamo zadovoljno i sretno? Bili smo ko dva dresirana marsovca. Kad sam usla u pubertet i u meni proradio revolt, nastali su problemi u relacijama, nisam se dala. Ista stvar i sa bratom. Mislim da je upravo taj odgoj ucinio da danas oboje imamo kratak fitilj. Neke stvari jos uvijek bole, jer bili smo dobra djeca.
Moj H nece biti dresiran. Pokusacu da mu ukazem na to sta je pogresno a sta ispravno i da ga vaspitam na neki zdrav nacin. Ali, bice mu dopusteno da bude dijete i radi ono sto ga cini sretnim, po cijenu da ja gledam obojene zidove, igracke po lusteru, prevrnut televizor, razbijen prozor...(Naravno u nasoj kuci). Sve se u zivotu da kupiti osim zdravlja, ljubavi i srece a moja sreca je moj Hanel.
Izvinjavam se jos jednom na OFF-u, pojedini postovi mi probudili emocije i sjecanja iz djetinjstva.
Sto se ogradice tice, mi imamo prenosivi krevet i planiramo ga koristiti u te svrhe kad H vise ne budem smjela ostaviti na podu u gimnastici ni na minut bez nadzora
< Poruku je uredio Lilla -- 12.5.2012 0:54:59 >
_____________________________
"Divno je biti nekome nesto, divno je biti tebi sve...Sve dok te drzim cvrsto za ruku, nikog na svijetu ja se ne bojim!"