ma niko nista ne prica, on je zdrav fizicki, lijepo njupa, lijepo raste, dobar imunitet, ne ide kod ljekara cesto, a nisam ga vodila sa ovom sumnjom jos uvijek. htjela bih ipak da porazgovaram sa nekim strucnijim. to je moja sumnja, a i suprugova nakon sto sam mu skrenula paznju na par stvari. ja citam dosta, djeca su mi fiksacija, jako mnogo paznje im posvecujem. i tako, iz raznih casopisa, literature, sajtova, ukapiram da ima nekih par aspekata autizma koji mi lice na ponasanja moje mrvice. imamo djecaka od 3,5 osim ovog malenog i on mi je vjerovatno konstanto poredjenje u odnosu na njega, iako znam da su sva djeca svijet za sebe. naime, malecki je svijet za sebe, od kada se rodio, ne interesuju ga mnogo klasicne igracke, vise voli neke slagalice, kockice, malo slozenije stvari za igru. drzi prstic u ustima i osamljuje se, gosti ga posebno ne zanimaju, druga djeca istro tako. u ograonici se nekako sam igra, mada je uvijek pored drugih. ne ide u vrtic, njega i brata cuva jedna fina djevojka koja je radila kao vaspitacica u vrticu. ne prica, mama, tata, jedan, dva, tri kada hoda stepenicama i to je to, odnosno on prica nesto stalno kao da nam se obraca, mrmlja neke svoje smijesne rijeci. mada ni ovaj stariji nije bas pozurio sa pricom. moguce je i da je bio zapostavljen u odnosu na brata, u smislu sto je stariji uvijek trazio svoje, institira da se sa njim igramo, citamo mu, pricamo, jednostavno se nametne, a i bio je mali kad se rodio brat, 16 mjeseci, pa smo mu posvecivali svu mogucu paznju kako swe ne bi osjecao zapostavljenim, bio je jako ljubomoran. onda zna da tresne brata, ne jao, ali kada mu uzme igracku, ometa ga, tako da je mladji navikao samo da se sklanja s puta. sve sam pokusala, konstantna prica i objasnjenja, vika, kazna (ne tucemo ih), ali sto vise mi forsiramo da ne udara brata on to koristi kao sredstvo da nas iznervira. znaci osim asocijalnosti, koju u neku ruku i mogu da opravdam prethodnim, i toga sto ne prica, on i leprsa rucicama kada trci po kuci. znam da ima ordinacija Dr Selakovic u Bg, ali bih htjela da ipak ovdje popricam sa nekim prethodno, da ga ipak neko pogleda. eto... nekada mi se cini nema tu nista, a nekada smamo placem, takva nemoc.... uzas....