|
Marija190 -> RE: Upala jajnika (8.7.2010 17:28:06)
|
Evo nastavka:
Uzroci
Glavni uzroci upalnih bolesti zdjelice su spolno prenosive bolesti koje su najčešće u mlađoj, spolno aktivnoj populaciji, uz više spolnih partnera. Spolno prenosive bolesti su, nažalost, najčešće bez simptoma ili s tako blagim simptomima da im osoba ne pridaje važnost pa se teško otkrivaju.
Čimbenike rizika možemo ovako sumirati: - nezaštićeni seksualni odnos
- višestruki spolni partneri
- visoko rizično seksualno ponašanje
- imunosupresija (poremećaj imuniteta)
- instrumentalni pregledi genitalnog trakta (endometrijska biopsija,
- unutarmaternični kontracepcijski uložak (spirala)
Diferencijalna dijagnoza
Kod pojave ovih simptoma, osim upale jajnika treba sumnjati na neke od slijedećih bolesti: - upala crvuljka (slijepog crijeva)
- nebakterijska upala mokraćnog mjehura
- upalne bolesti probavnog sustava - gastroenteritis
- upala limfnih žila crijeva - mezenterijski limfadenitis
Dijagnoza
Dijagnoza upale jajnika postavlja se na temelju razgovora s bolesnicom, pregledom, laboratorijskih tehnika, histoloških pretraga i različitih tehnika snimanja i oslikavanja jajnika i trbušne šupljine. Laboratorijski nalazi koji su potrebni: kompletna krvna slika, diferencijalna krvna slika, analiza urina (u svrhu isključenja upale mjehura), test na trudnoću (isključenje izvanmaternične trudnoće), mokri preparat iscjetka iz rodnice, bakterijske kulture vrata maternice na gonokok (Neisseria gonorrhoeae) i klamidiju (Chlamydia trachomatis) kako bi se isključila ili potvrdila infekcija ovim bakterijama. Od snimanja najjeftiniji i široko pristupačan je ultrazvuk koji će isključiti prisutnost tuboovarijskog apscesa. Ostale metode uključuju dijagnostičku laparoskopiju koja se obično radi tek kada je dijagnoza nejasna. Serološki testovi na hepatitis B virus, hepatitis C virus, sifilis i HIV su potrebni jer se navedeni uzročnici mogu naći kos osoba uključenih u visoko rizične seksualne aktivnosti. Histološka pretraga radi se u slučajevima kad se slučajevi procjenjuju kirurškim zahvatom.
Liječenje
Hospitalizacija nije potrebna ako je pacijentica:
1. hemodinamski stabilna (ne krvari)
2. dovoljno odgovorna da ustraje na liječenju i dolazi na kontrole
3. imunokompetentna (imunološki sustav uredno funkcionira)
4. nije trudna
5. nema tuboovarijski apsces
Liječenje u bolnici je potrebno ako je bolesnica:
1. već liječena izvanbolnički, ali liječenje nije bilo uspješno
2. trudna
3. zaražena HIV-om
4. ako se razvio tuboovarijski apsces
5. ako nije moguće liječenje tabletama koje se uzimaju na usta zbog jake mučnine i povraćanja
Liječenje lijekovima ima svrhu smanjiti pobolijevanje, spriječiti nastanak komplikacija i iskorijeniti infekciju. Za liječenje se koriste antibiotici. Antimikrobna terapija treba pokriti sve vjerojatne uzročnike bolesti. Na gonokoknu infekciju najbolje djeluju cefalosporini treće generacije kao što su ceftriakson, cefuroksim i cefiksim te lijekovi kao što su ciprofloksacin i ofloksacin. Na klamidijsku infekciju dobro djeluju azitromicin, doksiciklin, ofloksacin i eritromicin. Na mikoplazme povoljno djeluju tetraciklini. Anaerobne bakterije liječe se klindamicinom, metronidazolom, imipenemom, pojedinim cefalosporinima treće generacije, kao i amoksicilinom klavulanske kiseline. Za ambulantne bolesnice liječenje može započeti kombinacijom ofloksacina i metronidazola te po povlačenju glavnih simptoma nastaviti liječenje doksicklinom još dva tjedna. Posebo je važno dobro liječiti klamidijsku infekciju jer zbog nedostatka simptoma i uvjerenja kako su izliječene pacijentice često ne provode terapiju do kraja. Tada je infekcija samo potisnuta te i dalje razara ženski spolni sustav što može dovesti do neplodnosti i izvanmaternične trudnoće.
Kirurško liječenje se može provesti ako drugi oblici liječenja nisu umanjili simptome nakon 48-72 h. Kirurški zahvat može uključivati laparoskopiju s drenažom apscesa, odstranjenjem jajnika ili odstranjenje maternice uz obostrano odstranjenje jajnika. Čimbenici koji odlučuju opseg zahvata su veličina apscesa, stupanj poremećaja imuniteta i očuvanje plodnosti zbog rađanja djece u budućnosti. Intervencijska radiologija se ponekad primjenjuje kod bolesnica koje zbog nekog razloga nisu kandidatkinje za kirurško liječenje.
Komplikacije
- pucanje tuboovarijskog apscesa je indikacija za kirurški zahvat jer može ugroziti život
- neplodnost se javlja u 12-15 % žena nakon jedne epizode upalne bolesti zdjelice
- izvanmaternična trudnoća je češća nakon ove bolesti. Ukoliko žena ostane trudna kratko nakon upale jajnika, treba konzultirati svog liječnika što prije.
- Dugotrajna bol u zdjelici moguća je posljedica nakon preboljele upalne bolesti zdjelice
Prognoza
Ukoliko se ne razvije tuboovarijski apsces, 90% bolesnica će dobro odgovoriti na antibiotsku terapiju.
Posebna briga
Povećana zabrinutost je potrebna ako se upala jajnika razvije u:
- trudnoći - iako je rijetka, moguća je i odmah treba konzultirati liječnika ginekologa
- djetinjstvu - djeca rijetko imaju upalu jajnika, a ako se na nju posumnja u adolescentice treba razmišljati o seksualnom
zlostavljanju
- starijoj dobi - u ovoj životnoj dobi upala jajnika je često povezana s malignim promjenama kao što su karcinom jajnika ili endometrija.
Prevencija
Uz edukaciju žena, neobično je važno i rano postavljanje dijagnoze i liječenje upala donjih dijelova ženskog spolnog sustava kako se ne bi proširile. Žene koje su preboljele upalu jajnika treba educirati i posavjetovati o uporabi kondoma kako bi se spriječile buduće infekcije. Seksualni partneri se također trebaju testirati na spolno prenosive bolesti i liječiti.
Prehrana
Nisu potrebne nikakve promjene. Prije kirurškog zahvata se ne smije uzimati hrana na usta.
Tjelesna aktivnost
Može se provoditi onoliko koliko je žena tolerira.
Izvor: Medicina.hr
|
|
|
|