|
Anoniman -> RE: Muzika II deo (14.11.2010 17:29:59)
|
Elmental - PRIRODA I DRUŠTVO
Remi:
To je naša priroda i društvo
Nek' se rodi dijete, al neka bude muško,
Neka bude muško…
Shot:
Mi nađemo zemljaka koji je u životu nešto uspio
al hvalimo ga tek kad mu se sanduk u zemlju spustio
Sebi smo najbolji, srce to osjeća
ima nas skoro kao glasačkih listića
Slušamo savjete hodže, popa i prote
pa štancamo djecu jer gume su grehote
Navijači nas sramote, čim se vide se potuku
figa iza leđa dok si pružamo ruku
Malo bi ovako pa malo bi onako, a
može i pošteno ako neće ići nikako
Stranca bi da dođe trošit pare, nešto kupit, makar
ne dođe dogodine istu će cijenu lupit
Penzića je previše, a proračun je koma
al pitaj bilo koga u penziju bi išo odma, da
može nešto smuljat, da komisija to potpiše
iz firme bi odma, pun mu je kurac više
Prodali bi sve, al da ostane naše, da
drugi s tim upravlja, e, to nam ne paše i
trgamo čaše u veselju i flaše u
glavu razbijamo onom s kim pijemo
Urlamo, divljamo, gol kad zabijamo
Bog i domovina sve je što imamo
Kršno tijelo, o, malena dušo
Priroda je lijepa, al' zajebano društvo.
Refren:
To je naša priroda i društvo,
Nek' se rodi dijete, al neka bude muško,
Neka bude muško…
Remi:
Idemo na tečajeve, čitamo knjige
da izrastemo u viša bića bez ijedne brige
Nije lako slušat tuđu muku, bježi od tog!
Ne znamo si pomoći, nek nam pomogne Bog!
Uvijek su drugi krivi, nikad to nismo mi
palimo mozak tek kad smo zaglavili
Žalimo se rado, za sve kriv Balkan
oni što vrijedili su neki kurac, bježali su van.
Trpimo i gutamo, a svi žive u strahu
to je ostalo iz Juge di su vagali riječ svaku
Po našim riječima, mi cijenimo rad
pa si spojimo dugi vikend dok hvatamo hlad
Zamisli, mi ne vidimo, a oči su nam zdrave
ponosni grlimo sportaše u pet minuta slave
Složni smo ko braća svake dvije godine
kad 11 plaćenika istrči na travnjake
Mi – izvana sjajimo, iznutra sve je pusto
takva je valjda, naša priroda i društvo.
Mi – izvana sjajimo, iznutra sve je pusto
(Shot) takva je valjda naša priroda i društvo.
Bridge:
Tražimo proroke u oblacima, a ne vidimo prst pred nosom
I onda griješimo u koracima, po trnju gazimo nogom bosom
Ne bi prepoznali najbolje ono, ni da prođe pored polako
Mi - izvana sjajimo, iznutra sve je pusto…
|
|
|
|