Anoniman
|
Elmental - PRIRODA I DRUŠTVO Remi: To je naša priroda i društvo Nek' se rodi dijete, al neka bude muško, Neka bude muško… Shot: Mi nađemo zemljaka koji je u životu nešto uspio al hvalimo ga tek kad mu se sanduk u zemlju spustio Sebi smo najbolji, srce to osjeća ima nas skoro kao glasačkih listića Slušamo savjete hodže, popa i prote pa štancamo djecu jer gume su grehote Navijači nas sramote, čim se vide se potuku figa iza leđa dok si pružamo ruku Malo bi ovako pa malo bi onako, a može i pošteno ako neće ići nikako Stranca bi da dođe trošit pare, nešto kupit, makar ne dođe dogodine istu će cijenu lupit Penzića je previše, a proračun je koma al pitaj bilo koga u penziju bi išo odma, da može nešto smuljat, da komisija to potpiše iz firme bi odma, pun mu je kurac više Prodali bi sve, al da ostane naše, da drugi s tim upravlja, e, to nam ne paše i trgamo čaše u veselju i flaše u glavu razbijamo onom s kim pijemo Urlamo, divljamo, gol kad zabijamo Bog i domovina sve je što imamo Kršno tijelo, o, malena dušo Priroda je lijepa, al' zajebano društvo. Refren: To je naša priroda i društvo, Nek' se rodi dijete, al neka bude muško, Neka bude muško… Remi: Idemo na tečajeve, čitamo knjige da izrastemo u viša bića bez ijedne brige Nije lako slušat tuđu muku, bježi od tog! Ne znamo si pomoći, nek nam pomogne Bog! Uvijek su drugi krivi, nikad to nismo mi palimo mozak tek kad smo zaglavili Žalimo se rado, za sve kriv Balkan oni što vrijedili su neki kurac, bježali su van. Trpimo i gutamo, a svi žive u strahu to je ostalo iz Juge di su vagali riječ svaku Po našim riječima, mi cijenimo rad pa si spojimo dugi vikend dok hvatamo hlad Zamisli, mi ne vidimo, a oči su nam zdrave ponosni grlimo sportaše u pet minuta slave Složni smo ko braća svake dvije godine kad 11 plaćenika istrči na travnjake Mi – izvana sjajimo, iznutra sve je pusto takva je valjda, naša priroda i društvo. Mi – izvana sjajimo, iznutra sve je pusto (Shot) takva je valjda naša priroda i društvo. Bridge: Tražimo proroke u oblacima, a ne vidimo prst pred nosom I onda griješimo u koracima, po trnju gazimo nogom bosom Ne bi prepoznali najbolje ono, ni da prođe pored polako Mi - izvana sjajimo, iznutra sve je pusto…
|