|
Anoniman -> Bezpelenaši od rođenja (25.11.2008 15:39:41)
|
Čačkam po rr.ba. Za ovo sam sada prvi put čula, i sada ću vam ga copy-paste, odande... baš me zanima kako ćete vi da reagujete. Ja iskreno mislim da nije moguće da majka razume dete (novorođenče, bebu) koje joj daje signale da mu se piški , no pročitajte text, pa prosudite same.
"To je kao da me pitaš zašto djetetu dajem cicu ili zašto je mazim. "To" je zato što vjerujem da bebači znaju iskomunicirati sve svoje potrebe, samo mi ne znamo slušati. Isto kao što bebač daje znakove da je gladan, žedan, umoran, tako daje i znakove da su mu mjehur/crijeva puni i da bi bio vrlo zahvalan da mu netko pomogne da se olakša. Ako sam spremna "gubiti vrijeme" da dam djetetu cicu ili da ga uspavam, rado ću isto tako "izgubiti"nešto vremena da mu ponudim da se olakša slobodne guze na zraku, a ne u stisnutoj vrućoj peleni s upitnikom kad ću ja primjetiti da je dijete mokro i presvući ga.
Stvar je u tome da zapadnjaci ignoriraju znakove svoje djece i djeca nakon nekog vremena prestanu davati znakove. Kao one jadne bebe koje stalno plaču i željne su dodira, kad vide da od plakanja nema vajde - odustanu.
Tako i ovo. Kad bebač vidi da mi opće ne kužimo kaj hoće, pomiri se sa sudbinom i jednostavno nauči da je sasvim u redu napraviti P i K u pelenu, da je pelena WC. Onda nama nakon pustih godina padne na pamet da NIJE OK kakat i piškit u pelenu i dijete stubokom mora mijenajti ponašanje, što dovodi često do golemih frustracija i proces traje i traje.
Kod bezpelenaštva mi dijete ništa ne učimo, ne treniramo mi dijete - već ono uči nas, uči nas kako da ga gledamo i slušamo i izađemo u susret njegovim potrebama.
Bezpelenaštvo je prije svega ljubav i komunikacija, duboka i sveprožimajuća koja zaista traži puni angažman mame.
Najbolje uspijeva kad mama bebača jako puno nosi i kad zajedno spavaju. Dijete koje guraš u kolicima i koje spava daleko od tebe nit dobro vidiš nit čuješ nit osjetiš i BP postaje prilično problematičan i frustrirajuć u takvim okolnostima. "
IZVOR
|
|
|
|