Vučko.ba. -> RE: Majčina osećanja prema prvom detetu kada se rodi drugo (15.9.2010 9:16:56)
|
joj Tasho ... kad se toga sjetim opet mi se plače Meri je imala 3 godine i 3 dana kad sam ja otišla u porodilište da se porodim. Pošla je i ona sa svojom mamom da me isprati, onda joj je moj drug i ginekolog ispričao kako će mama ući da rodi bracu a ona mora ići kući, da bi ona meni rekla "hajmo mama kod Mehedbašića, on mene pusti da gledam bebu" (op.aut. moj ginekolog privatnik inače je Mehmedbašić) . Elem porodim se ja i dolaze oni nakon dva dana po mene ja bacam pogled kroz prozor, MOJA BEBA, MOJA MERI, stoji sa buketom cvijeća, kosa u repić svezana, meni suze liju na lice, ne zanima me nikakva beba. Izlazimo, ona viri u nosiljku, poslije me grli i neće da mi da buket nego govori ovo je moje cvijeće, nije tvoje, ok mila, ti si mamino cvijeće Noć, mi kući , Dino se derinja, ja ga nosam, muž izašao da kupi ne znam ni ja šta mi je trebalo, moja Meri zaspe obučena...e tada mi je došlo da ga ubijem, da ga izbacim kroz prozor.... ali eto prošla me huja. Ne mogu reći da ih volim isto, da se razumijemo, dala bi svoj život za oboje, ali to su dvije različite vrste ljubavi, ili se kod prvog djeteta potrošiš i previše od neke strepnje, (ne)znanja, truda da bude sve što bolje, a za drugo, pa nemaš toliko vremena, nekako sve radiš usput, jer imaš to prvo odjednom VELIKOOOOOO dijete kojem trebaš na blag, majčinski, roditeljski, prijateljski način pokazati da je taj novi paketić živ, da je to njen/gov braco ili seka, da ga treba prihvatiti, i praviti se veliki, štititi to malo stvorenje, i naravno mami pomagati jer mama ne može sama uzeti pelenu nego je moraš mami dodati...
|
|
|
|