pepino
|
Ja sam u prosloj trudnoci morala da mirujem od samog pocetka,strogo lezanje,tih nesto vise od mjesec dana koje sam provela lezeci kuci nisam bas podnijela tako stojicki kao vi,bila sam nervozna(valjda hormoni i svasta nesto),ljuta,bilo mi je dosadno,ja nisam mogla puno da budem na internetu jer nisam smjela da sjedim,stavljala sam laptop na krilo,ali i taj polozaj mi je smetao!
Pomagala mi je najvise mama,dolazila je svaki par dana,a svekrva je kuvala,muz je radio po skoro cijeli dan,tako da nije bio od neke pomoci!Meni je smetalo sto nije sve kako ja radim i kako ja hocu,znam da je to sebicno,ali sam se tada tako osjecala,mama je cistila,peglala,sve,ali morala sam sve da joj objasnjavam,gdje sta stoji,kako ja to itd...
Sveki me je najvise znala izbaciti iz takta jer sam se ja previse plasila,slusala sam sva upustva doktora,cak sam se i vise pazila nego sto je rekao,ali to sam sve radila zbog bebe naravno,plasila sam se da je ne izgubim sto se na kraju i desilo...
Zatim slijedi nesto vise od mjesec dana lezanja u bolnici,tu su se smjenjivala osjecanja,jedan dan se borim-jaka sam,sve za bebu,a drugi mi nije do mene,ubija samoca,psiha,strah,sve se smjenjuje...
Stalno sam ponavljala da ne izgubim samo bebu,kako je trudnoca odmicala ja sam se nekako vise plasila,nisu nam davali bas neku veliku nadu,pa sam se plasila ako je izgubim u vecoj trudnoci,nedaj Boze to ce mi biti jos teze,to se i desilo,ali sam opet dobro prosla(kad kazem to naravno ne mislim da je dobro sto sam izgubila bebu,ali sreca u toj svoj nesreci je bila sto je nisam morala poradjati,neznam kako bi to izdrzala i podnijela,da sam je vidjela,ma.... )
Moji blizi su govorili da sam bila bolja u bolnici nego kuci,kao pozitivnija,veselija,a ja sam i nekako bila dok imam neku cimerku pa pricamo o svacemu po cijeli dan,ali kad ostanem sama i jos mi taj dan niko ne dodje,bilo mi je uzasno,plakala sam krisom....
Jednom prilikom me sestra vidjela pa kaze ,,Vidi nje,jel ti to places,pa kako ces dijete roditi...,,Koza,ufff,bila sam tad jako bjesna
Ma sve u svemu tesko sam to sve podnijela,mozda ce zvucati sebicno,ali vjerovatno da mi je bila veca trudnoca,da sam osjecala bar bebine pokrete da bi bila jos jaca,ali nekako mi je sve to jako tesko palo....
Boga molim da mi se sledeci put to ne ponovi,a ako i budem morala mirovati mirovacu,naravno,sve za bebirona
|
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Saznajte više.
Odštampaj
Naravno, mislim da bi svaka od nas sve uradila da nam se deca rode zdrava! 
nevidjena,sama sam sesebi cudila,ali sve uzalud taj put,sta bi takav je zivot... 
