Anoniman
|
"Dragi sine /kćeri,
Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom i pokušaj me razumjeti.
Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv.
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek isponova, nemoj me prekidati.saslušaj me!
Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek isponova, prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.
Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.
Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš poslušati.
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku.
Jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš razumjeti.
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog.
Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine/kćeri!"
|
Odštampaj
,a drugo sve nas ceka starost kakva ce biti videcemo sami a i ako cu da posenilim necu se zaliti jer tada bar necu znati da se sekiram sta se desilo juce,da li je kriza....samo cu znati sta sam taj dan jela i boli me uvo
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Saznajte više.
