suzi kju
|
Dobro vece mame, citam i saosecam sa vama. Bezbroj puta sam imala taj osecaj.Deca mala, bolesna, njih dve, ja sama, muz radi, one bolesne. Ranac na ledja, njih dve obe bolesne nosim, ruke drhtale bezbroj puta, sve sam se plasila da ih ne ispustim, a onda odnekle, iz petnih zila neka snaga, uspem, odnesem ih do auta, vozim onda opet nosim cekam u cekaonicama, animiram, onda se borimo sa temperaturama, inhalacijama, sirupima, i tako cini mi se u nedogled, nervoza, pritisak, tuga, depresija, uzas. I sve to prođe, nastavimo dalje, sve za njih i zbog njih. Pa nespavanja, ustajanja milion puta tokom noći, a one sutradan opet nekako odmore i pune elana za novi dan, nove akcije i avanture, i opet sve stignem i uspemo, zene majke kraljice, to slobodno, sa punim pravo mozemo da kazemo. Ja se raspisala, sve pod utiskom, jer sam i ja sve to, slobodno mogu reci prosla. Traje jos uvek ali znatno manje. Samo neka su zivi i zdravi, nista drugo nije vazno. Evo kod nas su u gostima muzevljevi, decak ima ti godine, ne pricala nista, fond reci mu je 5-7,la su ih uputili u zavod za govornu patologiju i psihofizicke poremećaje, neka im je Bog u pomoci, valjda ce biti dobro. Tako... Drz''te se mame a i tate. Jess kupila sam citroena c3, pitala si me to neki dan nista odgovorila. Ljubim vas sve.
|