Cecana
|
Evo malo info, dosta vec znamo ali nije na odmet ponoviti. Povišena razina hormona prolaktina (hiperprolaktinemija) nalazi se u 0,4% neselektirane populacije, a kod 9 - 17% žena s reproduktivnim oboljenjima. Razlozi nastanka hiperprolaktinemije su: * fiziološka stanja: nakon poroda (dojenje), kao i osobito stres! (otuda popularni naziv hormon stresa za prolaktin), * farmakološka stanja: uporaba nekih, prije svega psihotropnih lijekova i droga (16%), kao i * patološka stanja: mikroprolaktinom (36%), hipotireoza, PCOS, ciroza jetre i kronična insuficijencija bubrega. Ipak u 64% slučajeva razlog je nepoznat, kada govorimo o idiopatskoj hiperprolaktinemiji. Hiperprolaktinemija se javlja kako u žena, tako i u muškaraca. U žena su posljedice povišene razine prolaktina izostanak menstruacije (amenoreja) što se javlja u 64% pacijentica, kao i galaktoreja - pojava vodenaste ili mliječne sekrecije iz dojki (40,5%) uz smanjenje libida, infertilitet (15%) i povišeni rizik od osteopenije i osteoporoze. U muškaraca se javljaju pad libida, infertilitet, ginekomastija (povećanje dojki) kao i impotencija (35%). U oba spola se mogu javiti ispadi vidnog polja (9%). Indikacije za liječenje hiperprolaktinemije uz povišenu razinu hormona prolaktina su: * prisustvo signifikantnih simptoma kao što su infertilitet, smetnje ciklusa (anovulacija, insuficijencija funkcije žutoga tijela) i galaktoreja u žena, a u muškaraca infertilitet i ginekomastija, * ispadi vidnog polja u oba spola, kao i * abnormalni rezultati odnosno vizualizacija tumora hipofize ili detekcija osteopenije. Obzirom da se sinteza prolaktina odvija u dopaminergičkim neuronima hipotalamusa (sintezu podstiče neurotransmiter dopamin), standardna terapija u liječenju hiperprolaktinemije je primjena dopaminskih inhibitora, pri čemu se najčešće ordinira bromergon (Parlodel). U slučajevima tumora koji stvaraju prolaktin (makroprolaktinom) primjenjuje se neurokirurška ili radijacijska terapija. Oko 80% pacijentica s hiperprolaktinemijom izvrsno reagira na terapiju s bromergonom, no česti su neželjeni efekti ove terapije kao mučnina, vrtoglavica i ortostatska hipotenzija. U studiji sprovedenoj u St.Vincent's Hospital u Dublinu ca 12% pacijentica pokazuje intoleranciju prema bromokriptinu. Pojava novih lijekova kao sto su quinagolide (Norprolac) i cabergolin (Dostinex) omogućuje adekvatan tretman i pacijenata koji pokazuju rezistencu ili intoleranciju na bromergon. Za razliku od bromergona koji se standardno uzima 2 x dnevno, quinagolid se primjenjuje 1x dnevno, a cabergolin 1-2 x tjedno. Studije u kojima je ispitivan quinagolid pokazuju da se u 35% pacijentica rezistentnih na bromergon i 66% pacijentica s intolerancijom na ovaj lijek, razina prolaktina uz quinagolid normalizira, no još uvijek se 50% pacijentica žali na neželjene efekte slabijeg intenziteta. Cabergolin pokazuje u nekoliko manjih crossover studija izvanrednu djelotvornost uz još bolju toleranciju, te u direktnom poređenju s iznesenim lijekovima predstavlja lijek izbora. Osobito se preporuča u dozi od 2 tablete unutar 12 sati od porođaja za primarnu ablaktaciju - kada iz bilo kojeg razloga želimo zaustaviti produkciju mlijeka izravno nakon poroda.
|