|
Lu -> Spremnost za brak (8.8.2009 22:02:24)
|
Spremnost za brak
Koliko smo spremni za brak kad ulazimo u njega? Jesu li nas roditelji, uglavnom mame koje i dalje vode glavnu riječ u odgoju, pripremili za samostalan život? Koliko ima istine u tome da mame čine djecu, psebno muškarce, ovisnima o sebi?
Što se tiče ovisnosti muškaraca o mamama, istina je, majke su te koje tu igraju odlučujuću ulogu, jer su čovjeka koji bi trebao biti odrastao učinile ovisnim o sebi i faktički ga spriječile u odrastanju. Zašto muška djeca ne znaju sa 18 godina kuhati, prati i peglati kao njihove sestre? Nije baš da su cure oduševljene kućanskim poslovima, radi se jednostavno o tome da majke uredno pripremaju kćeri za brigu o mužu, a sinovima, u koje su često zaljubljene, nastoje utisnuti u svijest da mu nitko neće kuhati bolje od njegove mame.
Kako se radi o djeci, a ne o zrelim ljudima, stvar, na žalost, uspijeva. Kćerkama je mozak isprogramiran da moraju biti bolje u kuhanju, pranju i peglanju. U tome preuzimaju odgovornost u braku i smatraju da imaju pravo na određivanje načina života u kući i organizacije kućanskih poslova. Od muža očekuju da bude "pomoć", ali pod time misle na čistu radnu snagu, a nikako ne na nekoga tko će sudjelovati (po njihovom - petljati se) u organizaciji posla. Svaku će muževu grešku pri obavljanju kućanskih poslova mlada žena u mladom braku popratiti s podsmjehom, podsvjesno dokazujući sebi da je dobra kćerkica dobro radi svoje dužnosti - dokaz je to što je ovaj njen trut oprao crvene gaćice s bijelim donjim rubljem uz svim ženama (ne i muškarcima) poznat rezultat. Naravno, dio programa u kćerkinoj glavi je i briga o djeci, gdje muškarac može i mora povremeno promijeniti pelene ili izvesti dijete u park, ali ipak se zna tko je gazda za odgoj. I tko program dalje prenosi novim generacijama.
Ovaj je program savršeno kompatibilan s programom koji je majka ugradila sinu. Sin je potpuno ovisan o mami. Nikada nije skuhao ništa kompliciranije od jaja, nikada nije oprao rublje, a mama mu je ostavila dojam da se radi o svemirskoj tehnologiji i da je bolje da to ne dira, o tome će se jednog dana brinuti njegova žena. Kad se oženi, mladi će nadobudni muž možda i pokušati prevazići to naslijeđe, ali se tada sukobljava s drugom preprekom - ženom koja ima ugrađen kompatibilan program i koja će obeshrabriti svaki njegov pokušaj da na svoj način organizira poslove u braku. On ima da "pomaže", tj. radi onako kako žena kaže, ali ne predobro, jer žena u svom programu ima naredbu da mora kuhati i peglati bolje od svog muža, inače je loša žena.
Suočeni s ovakvom preprekom mnogi se muževi povlače u udobnost vlastitog programa, akio su ikada iz njega i pokušali izići. Prepuštaju se rukama i radu svoje žene, kao što su se nekada prepuštali radu svoje mame. Iz tog položaja djeteta koje u krevetu čeka da mu mama donese kavu imaju čak pred sobom i opravdanje da kritiziraju ženu što ona to ne čini.
U takvom stanju koje sam gore opisao ne valja ulaziti u brak. Umjesto da ljudi žive ravnopravno i u ljubavi, ući će u bolesnu simbiozu iz koje je teško izaći, jer u njoj svatko, uz loš osjećaj jada i nemoći, ima i neku dobit - žena potvrdu da je dobra i bolja od muža, a muž zamjenu za mamu.
Svaka osoba koja ulazi u brak trebala bi biti svjesna da je jedinka i da mora moći živjeti sama. Ovo je posebno teško muškarcima, jer su odgajani da budu ovisni, ali i sa ženama je to ponekad slučaj - navikle su na velikog tatu koji se brine o egzistenciji obitelji. Svatko bi se trebao prije braka odvojiti od roditelja, naći posao i živjeti sam, sam organizirati svoj život, od kuhanja i pranja do zarađivanja za vlastiti život i plaćanja režija. Tek osobe koje ovako sazriju mogu imati punu svijest o tome da se s nekim ne udružuju jer im on egzistencijalno treba ili zato što to očekuju okolina i roditelji, već zato što je ljepše živjeti s nekim u ljubavi.
Ovo je preneseno sa jednog blog-a,
šta vi mislite koliko ima istine u ovome[image]http://www.ringeraja.rs/forum/smileys/zmeden.gif[/image]
|
|
|
|