prase
|
Joj, ja sam mislila da ću se utešiti, kad ono... Meni tih 6 meseci sada izgleda tako daleeeeeeeeko, a malo sam se razočarala priznajem kada sam pročitala da tada ne nastupa odmor nego navika na iscrpljenost U stvari, ja imam izgleda jako dobru bebu (kuc, kuc, kuc... pu, pu, pu... i šta još treba protiv uroka). Desi se njemu da "luduje" po sat i više vremena u toku noći, ali zaista retko. Već nakon 2-3 nedelje od izlaska iz porodilišta počeo je da se budi samo jednom u toku noći da jede (ne računam onaj obrok u cik zore, između 6 i 8 u noćni), ali je istovremeno počeo dosta manje da spava u toku dana. Jedno vreme je spavao po celu noć (zaspe posle kupanja, probudi se oko 6, 7) ali je zato danju spavao kada se sve sabere po sat-dva. Sada smo negde između - odspava 2 ili maksimalno 3 puta po 2 sata u toku dana, ali zato jede jednom u toku noći. Šta znam, valjda sam se navikla, sve mi to lakše pada (mada ima dana kada kljucam glavom dok iščekujem hoće li se smilovati da zaspe...). Moja već (u mojoj porodici) čuvena izjava je: "Bože, kako sam u porodilištu jedva čekala da otvori oči, da vidim kakve su i kakav je sa otvorenim očima... A sada nikako ne mogu da dočekam da ih zatvori" Kažu da sve brzo prođe, celo porodiljsko bolovanje, kako se brzo nakon povratka na posao sanjaju ti trenuci dok je bebče bilo baš malo...
|