Anoniman
|
Ovako mojoj bebi je sad 16mjeseci,kad je imao 5 mj,pojavili su mu se napadi epilepsije,kako niko u nasoj familiji nije to imao,niti sta znamo o tome u pocetku nismo znali sta se s nasom bebom desava..
Pocelo je tako da beba samo trzne rukicama i na tren zazmiri a kad ima dignutu glavicu klecne s njomkao gublenje ali to je na sekunde tako radi par puta i prestane i malkice zapjenusi na usta,to je radio samo kad je umoran dakle kad treba da spava ili kad se probudi a poslje je poceo i malo cesce,znaci na jedan dan to bi radio vise puta..
Pa smo ga nakon tog odma sljedeci dan odveli djecijem doktoru ,kako mu je to bilo nepoznato,a sumnjao je na epilepsiju,on nam zakaze termin kod neurologa...
Kad smo otisli tamo prikopcali ga na EEG,nakon svih pretraga,doktor nam saopsti da nase dijete ima epilepsiju i da je mogucnost da to nestane 20% a 80% takva epilepsija ostaje kod djece...
I da diejte moze da kasni u svemu za drugom dijecom...
Taj dan je za nas bio sok od tad nit sam spavala nit sam imala apetit da sta jedem ,ni ja ni muz ,samo smo se blijedo gledali i unutra gorili i crkavali od brige..
Poceli smo i da koristimo antiepileptik od 500mg...
Nakon 10 dana ,nase dijete je to jos uvijek radilo i bio je cetvrtak a u ponedjeljak smo imali kontrolu,do tog dana nase dijete je to na dan cesto radilo i u cetvrtak nista,prekid napada.
Otisli smo na EEG u ponedjeljak,doktor kaze to je nevjerovatno nema vise nikakvih napada,sve je u redu,EEG je odlican,i nakon toga smo morali svake dvije sedmice obavljati redovnu kontrolu...
Svaka kontrola(hvala dragom Bogu )je bila u redu...
Pa nam je neurolog predlozio da po sto miligrama antiepileptika pocnemo da smanjivamo,i tako smo i uadili,svaki drugi mjesec smo po 100mg smanjili,kontrole su i dalje sve bile u redu..
Umjesecu martu tekuce godine,mi smo prekinuli s antiepileptikom,i dalje je sve u redu,nema nista od epilesije,i dalje molimo Boga da nikad ne dodje vise u nase zivote,u zivot naseg djeteta ,niti u iciji drugi zivot...
Nas sin je sad super,procjena doktora o njegovom stanju je da motoricki kasni rukicama,mislim konkretno i na ostale stvari,jer jos uvijek ne hoda ali prije 2mjeseca je poceo da puza,prije jedan mjesec vec i da se dize na nogice uz namjestaj,uz stepenice uziva da ide,govori mama,papi,hajde ,daj,ne ne,da da ali jos te rijeci ne koristi u odredjene svrhe..Neurolog nam je na zadnjoj kontroli rekao da on ide polako sve prema naprijed,Hvala Bogu..
I to je nasa tuzna prica,nisam jos nikog upozala da je imao ovaku situaciju s bebom kao a,bilo bi mi drago kad bi se neko javio ,jer ni sama ja o ovoj bolesti nista ne znam,ne znam ni da li se to povrati kod beba ,cak nam na to niko ne moze jos da odgovori..
Jedino sto me interesuje kako beba napreduje poslje ove bolesti,da li ce sve da bude u redu s mozgom i konkretno sa tim stvarima..
Nadam se da je dečko dobro i da nema više epi atake , da je sve ok. Htjela sam te ohrabriti svojim iskustvom. Naime, ja imam epilepsiju od svije 1. godine života ( danas imam 27). Prvotno su to bile febrilne konvulzije , znači vezano uz povišenu temperaturu a kasnije se "pretvorilo" u "pravu" epilepiju. Mogu ti reći da znam kako ti je jer znam kako je bilo mojim roditeljima ali i meni. Mogu ti preporučiti samo da se ne ponašaš previše zaštitnički prema djetetu ali i da ne zahtijevaš od njega nemoguće( npr. moji rod. su uvijek od mene očekivali sve same petice kako ima većina mojih vršnjaka dok je meni trebalo znatno više vremena da naučim nego njima). To me je dosta mučilo jer im nisam mogla reći da ja to ne mogu pa sam ponekad patila zbog toga. Ali sam im istovremeno i zahvalna jer sam sve radila kao vršnjaci - položila vozački, završila fakultet u roku (među prvih 10 na god- da se pohvalim  , udala sam se i imam prekrasnog dečkića od godine dana. Nikad mu nemoj dozvoliti da se osjeća manje vrijednim.
Izvor: roda.hr
|
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Saznajte više.
Odštampaj
...nadam se da sam te uspjela bar malo utješiti....
, sto je ostavilo motoričke posljedice a ne mentalne na svu sreču 
, i od tada pa sve do danas stalno vježbamo...mia ima sada nepune tri godine, hoda ali ima problema sa desnom nogicom, sa osam mjeseci nije mogla da se okrene, a sjediti je počela sa godinu i osam mjeseci 
, i da bezrazložno sikira mamu 
