bebilule
|
Jocajoca, pa ja sam zaboravila da su nas tjerali na ekavicu, sad me podsjeti ti. Kakve su to gluposti bile... Uključih se samo da podijelim svoje iskustvo i kažem da je pitanje vjere stvarno lična, intimna stvar. Po meni, nije joj mjesto u školi, ali neću tu nešto zakerati - kud` svi, tu i mali Mujo. Ne želim da trošim energiju, pa kada i to dođe na red, neka. Ne slažem se ni sa mnogim drugim stvarima ni u školi, ni u crkvi, između ostalog, pa šta ja tu imam da demagogišem. Nego, U vrtić nam dolazi sveštenik dva puta godišnje, pred slavu vrtića i pred Vaskrs. Pitali su nas svake godine da li je dijete kršteno ili nije. Ja mislila treba svešteniku za neku evidenciju, otkud znam. Međutim, saznam nedavno da su krštenu djecu pričešćivali u vrtiću, nekrštenu nisu. Mislim, u momentu mi se želudac popeo u grlo, da nisam izbrojala do 10, haos bih napravila. Posle mi se plakalo kada sam shvatila u kakvoj je situaciji bila grupa malih klinaca, među kojima je i moje dijete. Prvo, šta neko ima pričešćivati nekoga, ako sam nije došao na pričešće, ili ako nisu roditelji doveli dijete u crkvu. Nas nisu pitali za mišljenje. Drugo, razdvojiti djecu u istoj sobi, jednima dati nešto (u njihovim očima to je možda neki slatkiš, bombonica, uglavnom nagrada), a druge "kazniti i reći im da stanu na drugi kraj sobe.... Otišla sam nekidan i zamolila mi da mi kažu ako će se taj trend nastavljati, da M taj dan ne ide u vrtić, jer neću i ne želim djetetu od četiri godine objašnjavati zašto nije dobio to nešto... To nema veze sa tim da li ja vjerujem ili ne, nego sa tim da su ispali baš baš surovi i stvarno ne znam gdje su im pamet i duša bili tada.
|