mlada_mama
|
ja cu da prekopiram jedno iskustvo jer vidim da niko jos nije podjelio svoje na ovoj temi, nadam se da ce se temica aktivirati Porodila sam se 6. septembra u Klinici Jelena i samo rijeci hvale imam za sve, od doktora do sestara. Porodila sam se prirodnim putem. Posto se nisam otvarala, dobijala sam neke vaginalete, koje su me trebale otvoriti, ali nisu. Naravno, na kraju sam dobila drip. Bolovi su bili strasni, ali sve vrijeme sa mnom je bila sestra ili babica. Znam da mi nista nisu mogle pomoci, ali mi je bilo puno lakse da je neko pored mene i da mi prica bilo sta i skrene mi paznju sa bola. Kad sam se otvorila oko 8 prstiju, iz pripremne sobe su me prebacili u poradjaonicu, s tim da naglasim da sam do odlaska u poradjaonicu pila vodu i caj i isla po potrebi u toalet, bez straha da ce mi dijete ispasti. U poradjaonici me cekao cijeli tim ljudi: anesteziolog, doktor, pedijatar, babica i dvije sestre (mislim da ih zovu babinjare, koje rade sve oko bebe - oblace, hrane, kupaju...). Doktor i babica su mi pomogli da se porodim, tako sto su mi sve vrijeme objasnjavali sta i kad da radim, a na to sve moram da naglasim da, nazalost, nisam bila najbolja porodilja i trudila sam se da ih slusam, ali su bolovi stvarno bili nevjerovatni. Da su galamili na mene, ja bih mogla samo da placem, ali su svi bili divni i jakooo strpljivi jer nisam bas najbolje saradjivala pored sve dobre volje. Sad da se vratim na anesteziologa. On mi je dao neku anesteziju, nisam joj ime zapamtila, koja traje 9 sekundi i koja ne dolazi do bebe, a daje se intravenozno. Ta anestezija je nesto najbolje sto sam taj dan osjetila, naravno, poslije moje bebe. Zbog te anestezije nisam osjetila sami porod, ali sam kontrakcije i te kako osjetila. Kad je beba izasla, doktor je uveo mog supruga, koji me je prvo poljubio i onda presjekao pupcanu vrpcu. To mi je bas puno znacilo. Odmah nakon toga su ga izveli van, bebu su ocistili i dali mi da je zagrlim i stavim na dojku. Meni je nevjerovatno bilo kakav instinkt tako mali imaju za dojenje. Nakon toga su mi dali totalnu anesteziju na pola sata, da me ociste i zasiju, jer sam imala epiziotomiju, koju u toku poroda nisam osjetila jer sam dobila anesteziju iglom prije samog reza. Nakon pola sata sam se probudila u bebinoj i mojoj sobi, obucena i nisam nista osjecala. Sav me uopste nije bolio. Beba je lezala pored mene u svom kreveticu. Odmah su mi uveli roditelje, mama i dan-danas prica kako je drzala bebu sa pola sata u rukama. Sestre su sva tri dana boravka u Klinici bile divne prema bebi i prema meni, olaksavale su nam koliko su god mogle, od nosenja bebe do izmuzanja. Jedan stvarno predivan tim ljudi kojima sam zahvalna na svemu, sto sam se porodila bez ikakvih trauma i sa sto manje bolova. Htjela sam da to podijelim sa svima, da znate da stvarno vrijedi svih para na svijetu... Lijep pozdrav od nas troje
_____________________________
Postoji ljubav na prvi pogled...ali u radjaoni...
|